Najveće američke kompanije posluju diljem svijeta, od Bangladeša do Pariza, i “krcate” su gotovinom. Međutim, iako je riječ o izuzetno dobrom položaju kompanije, to za Sjedinjene Američke Države gotovo da ništa i ne znači. Budući da multinacionalne korporacije dobar dio svog poslovanja imaju izvan granica SAD-a, to znači da dobar dio gotovine, inače najlikvidnije i prijeko potrebne vrste imovine za svaku tvrtku, “leži” u inozemstvu. Primjerice, Apple ima “problem” s gotovinom, piše New York Times. Nije riječ o tome da je gotovine previše s obzirom na to da su krajem lipnja objavili da imaju čak 76 milijardi dolara, već o tome da se od toga čak 41 milijarda dolara nalazi u inozemstvu. Tvrtka novac ne želi vratiti u SAD, ponajprije zbog poreza, ali i sve veće prisutnosti na prekomorskim tržištima. Taj problem, piše New York Times, sve više mori američki poslovni sektor.

Novac u inozemstvu
U izvješću objavljenom u svibnju tvrtka JPMorgan Chase procijenila je da 519 američkih multinacionalnih tvrtki drži čak 1,375 bilijuna dolara izvan SAD-a. Problem je naročito zahvatio tvrtke koje se bave tehnologijom koje zbog cikličke naravi posla gomilaju gotovinu. Tvrtka Moody’s nedavno je objavila da Microsoft u inozemstvu drži 42 milijarde dolara, što je više od 80 posto ukupne gotovine tvrtke, a Cisco Systems gotovo 90 posto ili 38,8 milijardi dolara. Google je tada od ukupno 40 milijardi dolara gotovine više od 43 posto držao izvan zemlje. Novac multinacionalki zarađen i vraćen u SAD podliježe porezu na dividendu koji može narasti i na 35 posto. Pored visokog poreza mnoge američke tvrtke novac žele držati u inozemstvu kako bi u uložile ili kupile nove tvrtke u regijama visokog rasta. Nedavno je jednim istraživanjem Standard & Poor’s otkrio da se čak 50 posto prihoda tvrtki, koje se nalaze na njihovu indeksu S&P 500, ostvaruje izvan SAD-a. Jedan od razloga zašto je Microsoft kupio Skype jest to što je sjedište tvrtke u Luksemburgu. No sve te kompanije prilikom poslovanja na umu moraju imati kako je svako poslovno okruženje drukčije. Svaka država, koliko blizu bila jedna drugoj, ima “svoja” pravila poslovanja. Stručnjak Bloomberg NewsWeek donosi nekoliko krucijalnih pravila o kojima i Apple i Microsoft moraju razmišljati prilikom širenja u neku drugu državu. Zanimljiv je podatak koji je prošle godine objavio magazin Fortune. Svih 500 najvećih američkih kompanija zabilježilo je snažniji rast nego u SAD-u. No dobra prilika za zaradu uvijek je popraćena rizikom. Čak nije važna razina poslovnog rizika koliko je važno razmišljati o banalnim stvarima.

Trajanje sastanka
Jedna od temeljnih kategorija koje je izdvojio NewsWeek je razumijevanje poslovne kulture. “Uzmite vremena kako biste razumjeli osnovan način kako se posluje”, savjetuje Harry Campbell, stručnjak NewsWeeka. Upozorava kako kultura pojedine države diktira način kako bi se trebalo ponašati u poslovanju i kako bi trebalo stvarati poslovnu strategiju. Svako okruženje je drukčije. Tako, primjerice, na Srednjem istoku sastanci su vrlo dugački, a njihov početak izuzetno je fleksibilan. Stoga dogovaranje nekoliko poslovnih sastanaka u jednome danu nije preporučljivo. U Japanu je nepristojno reći “ne”, stoga “da” nije uvijek potvrdan odgovor. Osim rizika nepoznavanja poslovne kulture koja ozbiljno može naštetiti poslovanju kompanije, tu je i rizik sigurnosti. Poslodavci moraju ocijeniti i razumjeti okolinu i rizik koji donosi, a to pak uključuje i rizik kriminala, političke nestabilnosti, pa čak i otmica. Zaposlenici u svakome trenutku moraju znati je li došlo do bilo kakvih promjena u državi u kojoj se planira poslovati ili se već posluje. Internetska stranica američkog ministarstva vanjskih poslova dobar je početak za ocjenu rizika pojedine zemlje. Ipak, ne zamjenjuje detaljna izvješća zaštitarskih kompanija koje posluju u tim državama. Od izuzetne je važnosti, piše NewsWeek, imati organizirane adekvatne aranžmane pomoći. Krađe, pljačke i ostala kriminalna djela najveći su rizik u većini zemalja diljem svijeta. Zaposlenici koji često putuju moraju imati 24-satnu pomoć i savjet stručnjaka na terenu. U državama koje imaju promjenjivu političku okolinu mora postojati plan evakuacije. Tako je bilo i sa zaposlenicima hrvatskih kompanija u Libiji koji su u nekoliko dana evakuirani kada su počeli nemiri. U državama u kojima postoji visok rizik od otmica, poput primjerice država Južne Amerike gdje su zaposlenici multinacionalnih kompanija iz SAD-a ili Europe pod stalnim rizikom, tvrtke trebaju razmišljati i o policama osiguranja u slučaju otmice. Prilikom početka poslovanja u nepoznatoj zemlji vrlo je važno imati na umu zdravstvene rizike i koja je medicinska infrastruktura. Razumijevanje tog problema jedna je od temeljnih stvari o kojima kompanije moraju razmišljati. One svojim zaposlenicima moraju osigurati sva potrebna cjepiva netom prije odlaska, kao i lijekove koje moraju imati sa sobom. Kada jednom dođu u novu državu, zaposlenici moraju imati na raspolaganju hitnu zdravstvenu i medicinsku pomoć. To zahtijeva 24-satni telefonski pristup medicinskim centrima.

Problem korupcije
Jedan od najvećih rizika, bilo da je riječ o nerazvijenoj ili jednoj od najrazvijenijih država na svijetu, promet je rizik broj jedan. Prometne nesreće uzimaju više života nego ratovi, a to je prisutno u svakoj radnoj okolini jer se mnogo puta dogodilo kako je netko žurio na sastanak, vozio prebrzo, prošao kroz crveno svjetlo na semaforu i u najboljem slučaju ostao invalid. I na posljednjemu mjestu je korupcija koja je prisutna svugdje, samo je pitanje u kojem obliku. Zaposlenici, menadžment i rukovoditelji uvijek na umu moraju imat da, iako u jednom trenutku pruža prednost, korupcija se ne isplati. Naime, prividne beneficije nikada neće obrisati sveprisutni rizik. Ne isplati se ići u zatvor zbog sitnice. Bilo kako bilo, poslovati u inozemstvu uvijek predstavlja rizik i naravno teže je nego kod kuće. Bez obzira na velike poteškoće ipak može biti jako isplativo, što pokazuju kompanije s početka priče, samo se treba dobro pripremiti.