Dok čitate ovaj članak, pratite li jednim okom tv program, pogledavate li na mobitel ili zapisujete bilješke na papir? Ako je tako, možda ste ponosni zbog sposobnosti da radite više stvari odjednom. No, što ako vam multitasking uzrokuje nepotreban gubitak vremena i energije, samo što toga niste svjesni? Istraživanje izvedeno prošle godine na Sveučilištu u Utahu pokazalo je da su ljudi skloni multitaskingu u zabludi da su u tome vrlo uspješni.  "Jedan od razloga zbog kojih ljudi istodobno obavljaju više poslova je uvjerenje da im takav način rada leži", citirao je Huffington Post voditelja istraživanja David Sanbonmatsu, profesora psihologije sa Sveučilišta u Utahu. "No, naše istraživanje pokazuje da su uglavnom u krivu."

Rezultati testova
Istraživanje je obuhvatilo 310 studenata, podvrgnutih nizu testova zasnovanih na multitaskingu. Otkriveno je da su ispitanici koji su u svakodnevnom životu najskloniji multitaskingu postizali najlošije rezultate na testovima. S druge strane, oni koji inače rjeđe "žongliraju" s više istovremenih poslova pokazali su se najuspješnijima u testovima multitaskinga. Što je bavljenje multitaskingom duže, to su mentalne sposobnosti slabije, zaključili su istraživači.  No, zašto ljudi uopće posežu za takvim stilom rada? Iako multitaskeri vjeruju da ih na to motivira povećana produktivnost, studija objavljena u reviji Journal of Communication pripisala je uzrok pozitivnim osjećajima koji se javljaju pri multitaskingu. "Postoji mit da multitasking podiže produktivnost", napominje Zheng Wang, profesor s Državnog sveučilišta u Ohiju, gdje je provedeno ovo istraživanje. "Čini se da multitaskeri brkaju produktivnost s pozitivnim osjećajima koje doživljavaju. Ti ugodni osjećaji navode ih na pogrešan zaključak o većoj produktivnosti. Oni se osjećaju zadovoljnije radeći na taj način, ali to ih ne čini uspješnima." Simultano obavljanje dvaju ili više zadataka zahtijeva duže vrijeme za jednake rezultate nego izvođenje poslova jednog po jednog; ako multitasker i klasični radnik rade jednako dugo, ovaj drugi obavit će više posla.

To je zaključak do kojeg je došlo nekoliko istraživanja koja su proučila radni proces i učinak radnika s različitim pristupom poslu.  Vođenje konverzacije, računanje, pisanje, čitanje – svaki se zadatak odvija na malo drukčijoj mentalnoj frekvenciji. Različiti zadaci zahtijevaju različita stanja duha i prebacivanje s jednog zadatka na drugi nije moguće bez stalnih mentalnih prilagodbi, koje troše energiju i vrijeme nauštrb produktivnosti. Zato je povoljnije raditi poslove jedan za drugim, kažu istraživači s Mičigenskog sveučilišta u Ann Arboru. Njihovo je istraživanje mjerilo sposobnost radnika za obavljanje mentalnih vježbi nakon što su su neko vrijeme naizmjence obavljali različite zadatke – što je sinonim za multitasking. U kontrolnoj skupini nalazili su se ispitanici koji prije testiranja mentalnih sposobnosti nisu bili izloženi mutitaskingu. Pokazalo se da su ispitanici iz kontrolne skupine u prosjeku postizali bolje rezultate u mentalnim testovima od onih koji su prije testiranja simultano radili više stvari. Po riječima znanstvenika, ta je razlika posljedica utroška energije koji su pretrpjeli ispitanici iz skupine multitaskinga. 

Žongliranje poslova
Osim smanjivanja učinkovitosti, multitasking uzrokuje i druge smetnje, kao što su slabljenje kratkoročne memorije i narušavanje sposobnosti odlučivanja. Istraživači sa Stamfordskog sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama podvrgnuli su 2009. skupinu studenata testovima umnih sposobnosti, utvrdivši prethodno za svakog ispitanika njegovu sklonost multitaskingu. Ispostavilo se da su naglašeni multitaskeri skloniji gubljenju koncentracije i da slabije razdvajaju bitne informacije od nebitnih. Stoga, želite li si učiniti profesionalnu uslugu, izbjegavajte multitasking kad god možete i obavljajte poslove postupno, umjesto simultano. Možda žongliranjem s poslovima možete nekoga zadiviti, ali dugoročno ćete izazvati više divljenja s dobrim rezultatima.   

Istraživanje

Klasični stil rada je učinkovitiji

U istraživanju objavljenom u Harvard Business Reviewu početkom ožujka uspoređen je stil rada i radni učinak dvoje zaposlenika iz istog ureda. Jedan od njih bio je multitasker, dok je drugi obavljao poslove na klasičan način, jedan za drugim. Pokazalo se da se multitasker gotovo dvostruko više puta od klasičnog radnika prebacivao s aktivnosti na aktivnost te da su njegova razdoblja dekoncentracije trajala dvostruko duže. Prije odlaska s posla, multitasker je na radnom mjestu proveo sat vremena duže, ali je efektivno radio kraće od kolege klasičnog radnika.  Jedino razdoblje kad je multitasker postigao visoku produktivnost bilo je na pola puta između ručka i kraja radnog vremena. Istraživači pretpostavljaju da ga je na to potakla "adrenalinska injekcija" – stres izazvan približavanjem roka za dovršavanje zadatka.