Uskoro bi se u Saboru trebalo raspravljati o prijedlogu izmjena Zakona o radu, u sklopu kojeg bi se trebala regulirati i pitanja zaštite na radu. Da je riječ o važnom problemu, svjedoče i podaci o broju stradalih radnika.

Prema statistikama Državnog inspektorata, lani je na radnome mjestu poginulo 38 radnika. Ozlijeđeno je više od 20.000, a oko 5000 je ozlijeđeno na putu s posla ili na posao. Prema podacima Zavoda za zdravstveno osiguranje, na troškove zbog stradavanja radnika na radu potrošeno je 283 milijuna kuna. Zbog toga je osnovano i Nacionalno vijeće za zaštitu na radu koje provodi Nacionalni program zaštite na radu 2009 – 2011. godine.Predsjednica Nacionalnog vijeća Sanja Padovan-Janković kaže da “godišnje Zavod izdvoji više od 200 milijuna kuna samo za bolovanja, dok se na prevenciju utroši tek 64 milijuna kuna, što je strašan nerazmjer, a svega 32.000 poslodavaca iskoristi zapravo tu prevenciju. Dok god poslodavci ne izrade procjene opasnosti na radnim mjestima unutar svojih tvrtki te prepoznaju njihov rizik kako bi prevencijom na njih mogli djelovati, nećemo imati zdrava radna mjesta, naglasila je Sanja Padovan Janković. Odvjetnik Nenad Seifert staje u odbranu poslodavaca te navodi da je “problem s kojim se susreću poslodavci velik opseg propisa koje trebaju poznavati, a mali i srednji poduzetnici kojih je 95 posto nemaju svoju pravne službe”. Ozlijeđeni radnici često u praksi imaju problema s ostvarivanjem svojih prava nakon što su ozlijeđeni, a ima slučajeva i da od poslodavca dobiju otkaz.

Otkaz na bolovanju
Zagrebački odvjetnik Dražen Ivanić imao je takvih slučajeva, a kaže da često radnici nemaju odgovarajuću pravnu pomoć tako da i ne znaju za svoja prava. “Radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlaštena osoba, odnosno tijelo, utvrdi da je sposoban za rad, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova”, navodi Ivanić.S druge strane poslodavac može otkazati radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, suglasnost daje nadležna služba zapošljavanja. Radničko vijeće, odnosno nadležna služba zapošljavanja, dat će poslodavcu suglasnost na otkaz ugovora o radu ako poslodavac dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da radniku osigura odgovarajuće poslove, odnosno ako dokaže da je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima, u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštene osobe, odnosno tijela. Ako radničko vijeće, odnosno nadležna služba zapošljavanja uskrati suglasnost na otkaz, suglasnost može nadomjestiti sudska ili arbitražna odluka.

Pravo na otpremninu
Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a koji nakon završenoga liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao. Radnik koji je neopravdano odbio zaposlenje na ponuđenim mu poslovima nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.Radnici kod kojih se utvrdi stalna nesposobnost za rad imaju pravo na mirovinu. Kod invalidske mirovine, a i obiteljske mirovine, okolnost utvrđene ozljede na radu ili vezane uz rad znatno utječe i na visinu mirovine.

Slučaj ozljede i smrti na radu

Pravo na mirovinu i nakon jednog dana na poslu
Posebno valja upozoriti da se pravo na invalidsku mirovinu, pa i obiteljsku mirovinu, može ostvarivati čak i u slučajevima kad se ozljeda, odnosno smrt dogode prvog dana odlaska na posao ili čak prvog sata rada na prvom poslu, dakle gotovo bez i jednoga punog dana ostvarenog mirovinskog staža. Kod toga se visina prava određuje kao da je pravo ostvareno punih 40 godina mirovinskog staža.