Početkom trećeg milenija ljudi se nalaze u sasvim drukčijem medijskom i gospodarskom okruženju od onog u kojem su živjeli prije samo nekoliko desetljeća. Formalnim obrazovanjem, ma koliko intenzivno i kvalitetno ono bilo, nemoguće je pripremiti čovjeka za sve buduće životne uloge.

Pojam “cjeloživotno učenje” ili “ulaganje u ljudske potencijale” učestalo se pojavljuje u medijima. Često čujemo izjave kako kontinuirano učenje osigurava poslovni i osobni napredak te gospodarski prosperitet. Sigurno se zbog svih tih napisa pitate zašto je kontinuirana edukacija važna. Stalno učenje najvažniji je element nečije zapošljivosti, ono nekoga čini konkurentnim na tržištu rada, ali obveza nije samo na poslodavcu, već i na posloprimcu. Posloprimci moraju biti svjesni da trebaju razvijati svoja znanja i vještine, raditi “na sebi” i tek onda očekivati bolji posao. Širenju interesa za cjeloživotnim obrazovanjem u javnosti moraju pridonijeti i poslodavci, koji i sami moraju pokazati veću zainteresiranost za razvoj zaposlenika. Trenutačno poslodavci, ali i zaposlenici na edukaciju gledaju kroz novac. Ulaganje u edukaciju i usavršavanje zaposlenika ne treba shvatiti kao trošak, već kao investiciju. Istraživanja pokazuju da je ulaganje u obrazovanje investicija koja se najbrže vraća. U ovom vremenu nestabilnosti i ekonomske krize upravo sposobni pojedinci koji se kontinuirano usavršavaju pridonose iznalaženju najučinkovitijih rješenja za svoju kompaniju. Upravo ti ljudi mogu pridonijeti opstanku, ali i prosperitetu kompanije. S unaprijeđenom stručnom kompetencijom oni će ujedno imati i više mogućnosti da poboljšaju radnu učinkovitost i ostvare strateške ciljeve svojih kompanija.Stoga situacija u kojoj se nalazimo nikako ne bi smjela biti izgovor za rezanje troškova edukacije jer ozbiljna strategija jedne kompanije svakako obuhvaća razvoj svojih zaposlenika. Važno je ojačati tvrtke i zaposlenike injekcijom pozitivne edukacijske energije kojom ćete podignuti motivaciju i dobiti dodatna znanja kojima ćete biti sigurno korak ispred konkurencije. Ekonomska kriza kao i svaka druga kriza treba biti poticaj za uočavanje slabosti, ali i osvještavanje i prepoznavanje snaga, mogućnosti i prednosti.

Gordana Matković, direktorica Educamix centra