Gotovo je teško za shvatiti koliko se svijet mijenja, a koliko sve ostaje isto. Još davne 1937. godine Ronald Coase je u članku “The Nature of the Firm”, časopisa Economica, prvi počeo razmatrati transakcijske troškove koji određuju poslovanje tvrtke. To su kasnije teoretičari nove institucionalne ekonomije podigli na makro-razinu cjelokupnog gospodarstva. Coase uglavnom navodi kako su ekonomisti pogriješili u svojim teoretskim sustavima jer nisu uzeli u obzir su transakcijske troškove, činjenicu koja je presudna ako se želi analizirati utjecaj promjena zakona na alokaciju resursa. North definira transakcijske troškove “kao troškove mjerenja i provođenja dogovora”. U članku Transition Cost Theory of Politic (Teorija transakcijskih troškova politike) objavljenom u The Journal of Theoretical Politics, broj 1 iz 1991. godine, North naglašava da uz dano institucionalno okruženje ljudi traže takvu organizacijsku strukturu koja će omogućiti najmanje ukupne troškove – zbroj proizvodnih i transakcijskih troškova.
Troškovi
Najjednostavnije, transakcijski troškovi su troškovi nužni kod prijenosa vlasničkih (imovinskih) prava s jednog ekonomskog agenta na drugog. Oni uključuju proizvodne troškove, troškove mijenjanja (to jest otkrivanja mogućnosti mijenjanja, potrebnog pregovaranja, nadziranja i provedbe) te troškove očuvanja i zaštite institucionalnog sustava (sudstva, policije, oružanih snaga). Pojedino je gospodarstvo konkurentnije što su manji njegovi ukupni troškovi, pri čemu su transakcijski troškovi manji ako vlada povjerenje u društvu. Međusobno povjerenje u društvu stvara, ali i jača uslijed općeprihvaćenih normi kooperativnosti i društvene umreženosti, odnosno povezanost članova zajednice. Putnam u poznatoj studiji razvoja Italije, navodi da je cjelina tih obilježja – društveni kapital – generator gospodarskog razvoja i političke stabilnosti, pa slijedom toga i konkurentnosti gospodarstva. Pokazatelj institucionalne razvijenosti je i razina povjerenja. Hrvatska znatno zaostaje u pitanju međusobnog povjerenja među cjelokupnim stanovništvom. Prema istraživanju Rimca i Štulhofera od pred nekoliko godina generalizirano povjerenje u Hrvatskoj dvostruko je slabije od EU prosjeka. Nadalje, u pogledu povjerenja u institucije političkog sustava zemlje25 Hrvatska je na razini prosjeka zemalja pristupnica, ali znatno ispod prosjeka za EU. Gotovo presudno pitanje u ponašanju i odluci o (ne)poštivanju zakona i obveza je pitanje pravednosti i važenja društvenih normi, pa je povjerenje u postojeće norme važan pokazatelj društvenog povjerenja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu