Na temelju odluke Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8618/2004 od 17. siječnja 2008. iznos koji je poslodavac plaćao za osobni kredit zaposlenika predstavlja primitak po osnovi nesamostalnog rada zaposlenika.

Iz sadržaja spisa predmeta proizašlo je da je kod tužitelja obavljen inspekcijski nadzor, o čemu je sastavljen Zapisnik 16. lipnja 2003. godine. “Ocjenjujući zakonitost osporenog akta”, stoji u presudi, “ovaj Sud nalazi da tuženo tijelo osporenim rješenjem nije povrijedilo Zakon na štetu tužitelja. Tuženo je tijelo odbilo žalbu tužitelja, izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđeno da je tužitelj manje obračunao doprinose za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, doprinose za zapošljavanje, porez na dohodak od nesamostalnog rada i prirez na porez te mu je naređeno da uplati navedene obveze i provede odgovarajuća knjiženja.” Tijekom inspekcijskog nadzora je utvrđeno da je tužitelj izvršio plaćanje kredita za zaposlenika Z. Š. u ukupnom iznosu od 22.323,93 kuna. Nadalje, utvrđeno je da je Z. Š., prema ugovoru o kratkoročnom zajmu, uplatio na žiro-račun tužitelja iznos od 6700 kuna uplatnicom od 15. studenoga 2002. i 27. studenoga 2002. godine. Tuženo tijelo smatra da je tužitelj na temelju primljene pozajmice od zaposlenika Z. S. mogao vratiti iznos pozajmice od 6700 kn, odnosno otplatiti njegov kredit u tom iznosu, dok se plaćanje kredita tužitelja u iznosu od 15.623,92 kune za otplatu duga za kupljena motorna vozila koja su u vlasništvu zaposlenika Z. Š., koji nije evidentiran u poslovnim knjigama – prema članku 12. stavku 1. točki 5. Zakona o porezu na dohodak i članku 12. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak – smatra primitkom na osnovi nesamostalnog rada, odnosno plaćom navedenog zaposlenika.

Vanja Vargec, dipl. iur.