Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-1078/2012 proizlazi da je pitanje revidenata pripada li tužitelju H.-H. t. d.d. pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na radnje tuženika koje se sastoje u otvaranju poklopaca (otvora) kanala distributivno-komunikacijske infrastrukture (DTK), te uvlačenju i polaganju optičkih kabela za potrebe tuženika pored postojećih kabela tužitelja, a čime nije došlo do poremećaja u pružanju usluga tužitelju, ili ne.

Pritom revidenti ukazuju na različitu praksu drugostupanjskih sudova u identičnim predmetima. Sud drugoga stupnja je zauzeo shvaćanje da otvaranje poklopaca DTK mreže i uvlačenje optičkih kabela u postojeću instalaciju, neovisno o tome što time nije došlo do poremećaja u pružanju usluga tužitelju, predstavlja čin smetanja posjeda tužitelja, te je radi toga tužitelju pružena posjedovna zaštita. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u cijelosti je u skladu sa zauzetim pravnim shvaćanjem na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012. prema kojem su šahtovi kanala distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari. Nasilno otvaranje šahtova te uvlačenje i postavljanje optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja je smetanje posjeda stvari.

Nedovoljna pažnja kupca je rizik kupca

Pre­ma stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Revt-197/2009 utvrđeno je prema čl. 65. st. 3. ZOO da ako prijevaru učini  treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužitelj je prije sklapanja ugovora uz pomoć trećih došao do određenih podataka o stanju društva, koji su se podaci, nakon što je ugovor sklopio, pokazali pogrešnima jer je nakon nekoliko mjeseci otvoren stečaj nad tim društvom. Na temelju prikupljenih podataka stranke su se suglasile o bitnim sastojcima ugovora i pristupile sklapanju ugovora. Tuženik nije bio član uprave društva, niti je bio odgovoran za vođenje knjigovodstva, a niti je isti dao tužitelju podatke o financijskom stanju društva. Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelj nije zatražio dodatnu provjeru stanja društva čiji je poslovni udio htio steći, te je na taj način pokazao postupanje suprotno pažnji koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (čl. 18. ZOO). S obzirom da nije dokazao postojanje prijevare, nisu se ispunili uvjeti za poništaj ugovora, pa su pravilno nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev. 

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik