Zadužnice banci ne mogu se vratiti
Prema stavu Vrhovnog suda RH br Revt-128/07 upisom određenih iznosa u bjanko zadužnice one gube svojstvo bjanko zadužnica, a časom njihove predaje na banku zadužnice dobivaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, kojom se plijeni tražbina na računima i prenosi na ovrhovoditelja. Prema odredbi čl. 183. Ovršnog zakona, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku. Ta isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.Isto je propisano i odredbom čl. 183. a. OZ-a, koja ima na umu bjanko zadužnicu.Međutim, s obzirom da se zadužnice ne nalaze kod tuženika, jer je tuženik iste predao na banku, to je postavljeni tužbeni zahtjev prema tuženiku usmjeren na predaju zadužnice neosnovan, jer se zadužnica ne nalazi u posjedu tuženika.Ako bi tuženik temeljem zadužnica koje je dostavio banki naplatio nešto što ga ne pripada, tužitelja bi u tom slučaju pripadalo pravo da u posebnom postupku prema tuženiku postavi zahtjev usmjeren na isplatu određenog iznosa temeljem neosnovanog stjecanja.

Zabluda mora biti objektivna
Prema stavu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 859/2002 Sud prvog stupnja je odbijajuću presudu utemeljio u bitnome na zaključku da iako između međusobnih davanja u objektivnom smislu postoji očiti nerazmjer, tužitelj se nije nalazio u neskrivljenoj zabludi u pogledu stvarne vrijednosti prodane nekretnine, jer nije postupao s pažnjom koja se u prometu zahtjeva, radi čega nisu ostvarene pretpostavke za pobijanje ugovora temeljem čl. 139. ZOO. Radi se dakle u suštini o zabludi o vrijednosti, te je pored ostalog za pobijanje takove zablude potrebno postupanje s pažnjom.

Odgovara: M. Ljubenko, dipl. iur

Pitanja vezana za pravnu tematiku šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku pravo