Prema članku 278. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima glavna skupština mora se sazvati ako to u pisanom obliku zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela temeljnog kapitala društva i pritom trebaju navesti svrhu i razlog sazivanja skupštine. Zahtjev se upućuje upravi društva. Statutom društva može se odrediti da to pravo imaju i dioničari koji zajedno imaju udjele koji su manji od prethodno navedenih. Dioničari iz stavka 1. članak 278. ZTD-a mogu na isti način zahtijevati i da se neki predmet stavi na dnevni red glavne skupštine. Uz svaki novi predmet, na dnevnom redu mora se dati obrazloženje i prijedlog odluke. Zahtjev za stavljanje nekog predmeta na dnevni red, društvo mora primiti najmanje 24 dana prije održavanja skupštine a društva čije su dionice uvrštene na uređeno tržište radi trgovanja, najmanje 30 dana prije održavanja skupštine.Ako se ne udovolji njihovom zahtjevu, sud može ovlastiti dioničare koji su postavili zahtjev, da sami sazovu glavnu skupštinu, odnosno da objave predmet odlučivanja na toj skupštini. U pozivu se mora naznačiti da se glavna skupština saziva po ovlasti suda, uz navođenje odluke kojom se ovlast daje. Troškove snosi društvo, kao i sudske troškove, ako sud udovolji zahtjevu dioničara za sazivanje glavne skupštine.Slijedom navedenog, glavna skupština mora se sazvati ako to u pisanom obliku zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela temeljnog kapitala društva, osim ako Statutom društva nije određeno da to pravo imaju i dioničari koji zajedno imaju manji broj udjela.Radi se, dakle, o tome da nije bitan broj dioničara, nego da dioničari koji traže sazivanje skupštine imaju zakonom ili statutom određeni broj udjela u temeljnom kapitalu društva.

Kada usmeni dogovor ima vrijednost pisanog ugovora

Našim posredstvom prodali smo stan stranke koja nas je angažirala za taj posao. Međutim, stranka nikada nije potpisala ugovor o posredovanju iako smo to više puta od nje zatražili. Uvijek je imala izgovore da je spriječena. Nakon obavljene prodaje stana, zatražili smo od stranke plaćanje posredničke naknade, no ona to odbija učiniti jer smatra da ugovor o posredovanju nije sklopljen u pisanom obliku i da do posredovanja, u biti, nije ni došlo. Mi se ne slažemo s tom tvrdnjom budući da smo obavili sav posao posredovanja između stranke i kupca stana. Dakle, posao je izvršen. Je li nam stranka dužna platiti posredničku naknadu?

Posredovanje u prodaji nekretnina od 27. listopada 2007. regulira Zakon o posredovanju u prometu nekretnina. Taj Zakon uređuje uvjete za obavljanje djelatnosti posredovanja u prometu nekretnina, sklapanje ugovora o posredovanju u prometu nekretnina, opće uvjete poslovanja, prava i obveze posrednika u prometu nekretnina, agenata posredovanja u prometu nekretnina i nalogodavaca, posredničku naknadu, stručni ispit za obavljanje poslova agenta te nadzor i upravne mjere nad obavljanjem posredovanja u prometu nekretnina. Člankom 15. toga Zakona propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina posrednik obvezuje da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Zakon, također, izričito propisuje da se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanome obliku i na određeno vrijeme. Ako ugovorne strane ne dogovore rok na koji sklapaju ugovor o posredovanju, smatra se da je ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklopljen na određeno razdoblje od 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka više puta produžiti. Također, istim je člankom propisano da se na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju odredbe općeg propisa obveznog prava, ako nije drukčije propisano Zakonom o posredovanju u prometu nekretnina. Postavlja se, dakle, pitanje postoji li između agencije za posredovanje u prodaji nekretnina i stranke uopće obveznopravni odnos posrednika i nalogodavca, budući da ugovor nije sklopljen u pisanom obliku. Budući da se, u konkretnom slučaju, podredno primjenjuje Zakon oobveznim odnosima, smatram da bi u skladu s odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima taj ugovorni odnos ipak postojao. Naime, tim je člankom propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. U skladu s tim ne vidimo zapreku za postojanje valjanog ugovora u ovom slučaju. Naime, usmeno ugovoreni posao u cijelosti je izvršen. Stoga, smatram da agencija za promet nekretnina ima pravo zahtijevati od stranke posredničku naknadu.

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur