Cijeli život sam radila po 16 sati na dan i nisam se mogla pomiriti s mirovinom u koju sam morala otići nakon 30 godina staža u Saponiji. Nisam mogla biti kući i čekati kad ću umrijeti, priča Jelka Kujundžić (66) . 

Kako pišu 24 sata, jedno je vrijeme kćeri pomagala na moru, a kad se vratila u Osijek, prijateljicama je ličila stanove, pravila ogrlice… 

– A oko mene su svi nešto kukali, Osijek naočigled propada. Odlučila sam pomoći sebi i svom gradu, digla sam kredit od 20.000 eura, otvorila slastičarnicu Sunčana i zaposlila četiri žene sa Zavoda za zapošljavanje – priča Jelka. Njezine kremšnite brzo su postale hit u Osijeku. 

– Nisam je otvorila zbog novca, dovoljna mi je mirovina. Ali znam da u Osijeku ne postoji slastičarnica s dobrim kolačima. Kao mlada sam stanovala u susjedstvu slastičarnice koju je u Donjem gradu vodio čika Ivan Ambruš. Jednom sam ga pitala da me nauči praviti kremšnite, odmah mi je dao recept . Sad ih imam u svojoj slastičarnici i svi ih jako vole – govori Jelka. 

Nije, tvrdi, “ni sekundu strahovala zbog lombardnog kredita” koji je trabala da obnovi 80 četvornih metara oronulog prostora u Sunčanoj ulici. Znala je da pola godine zarade neće biti, ali je pekla i kolače dijelila u osječkim tvrtkama te se nadala “širenju dobroga glasa”.