Predanost EU zelenoj politici i davanje potpora za njezinu realizaciju u gospodarstvu nameće i potrebu prilagodbe u praćenju tržišnog natjecanja. Na razini EU već postoje i konkretni slučajevi u kojima su sankcionirane povrede pravila tržišnog natjecanja povezane sa “zelenim” sektorima.

Takve primjere predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) Mirta Kapural, uoči okruglog stola koji na temu “Zelena tranzicija i tržišno natjecanje – regulatorni izazovi, tržišna pravila i održivo gospodarstvo”, a koji će se održati 16. ožujka u zagrebačkom hotelu Internacional, ističe u području energetike, recikliranja i automobilske industrije, a radilo se o dogovorima oko tehničkih standarda koji su ograničavali tržišno natjecanje.

Sigurnost poduzetnicima

“Pravila natjecanja nisu prepreka zelenoj tranziciji, već korektiv i ne smiju se kršiti pod krinkom zelenih ciljeva”, ističe Kapural, koja podsjeća i da je bivša povjerenica EK za tržišno natjecanje Margrethe Vestager upravo u jednom predmetu vezanom uz automobilsku industriju poručila da “zeleni cilj ne opravdava kartel”.

“Čak i ako se radi o tehnologijama koje smanjuju emisije, dogovori koji ograničavaju inovacije ili izbor potrošača nisu dopušteni”, kaže predsjednica Vijeća AZTN-a. Zeleno i konkurentno gospodarstvo, ističe, nisu suprotstavljeni ciljevi. Naprotiv, tržišno natjecanje jedan je od pokretača zelene tranzicije, potiče inovacije i razvoj novih tehnologija, što se u osnovi i smatra ključnim za postizanje klimatskih ciljeva.

Na okruglom stolu bit će riječi upravo o tome kako primijeniti pravila o zabranjenim sporazumima i kartelima u kontekstu tzv. održivih sporazuma među poduzetnicima i kako smanjiti “greenwashing” i obmanjujuće prakse, te na koji način regulator može poduzetnicima koji žele ulagati u održiva rješenja dati pravnu sigurnost. Mirta Kapural izdvaja nekoliko ključnih izazova koji su se izdvojili u dosadašnjoj praksi primjene tržišnog natjecanja u kontekstu zelene tranzicije.

“Prije svega, postavlja se pitanje granice između dopuštene suradnje i zabranjenog kartela. Poduzetnici sve češće žele zajednički ulagati u razvoj održivih standarda, primjerice u projekte smanjenja emisija ili prelaska na čišće tehnologije. Takva suradnja može imati legitimne i društveno korisne ciljeve, no istodobno postoji rizik da preraste u dogovore koji ograničavaju tržišno natjecanje, smanjuju inovacije ili utječu na cijene”, kaže Kapural, dodajući kako je stoga nužna precizna analiza, osobito u dijelu procjene konkretnih koristi za potrošače.

S tim je povezano i pitanje mjerenja koristi za potrošače. Jedno od otvorenih pitanja, na koje je upozoravala još i Margrethe Vestager, jest kako vrednovati dugoročne okolišne i društvene koristi u odnosu na moguće kratkoročno povećanje cijena. Drugim riječima, na koji način kvantificirati koristi od smanjenih emisija ili očuvanja okoliša te ih dovesti u vezu s kriterijima koji se tradicionalno primjenjuju u pravu tržišnog natjecanja.

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

Treći izazov koji navodi Kapural odnosi se na državne potpore i rizik narušavanja tržišta. Intenzivne subvencije i poticaji za zelene projekte u pojedinim državama članicama mogu dovesti do fragmentacije unutarnjeg tržišta i neravnopravnih uvjeta poslovanja. “Upravo zato je uloga EK ključna u osiguravanju usklađenog i proporcionalnog pristupa državnim potporama”, dodaje Kapural.

Edukacija svih sudionika

No, ukazuje i kako su “greenwashing” i različite tržišne zloporabe sve izraženiji problem. “Održivost postaje važna tržišna prednost i element reputacije, pa postoji rizik da se taj pojam koristi bez stvarnog pokrića, čime se dovode u zabludu potrošači i narušava ravnopravno tržišno natjecanje”, kaže Kapural, zaključivši kako je slaba točka sustava trenutačno nedovoljna pravna sigurnost u graničnim slučajevima, osobito kada je riječ o novim oblicima suradnje u svrhu održivosti. To upućuje na potrebu daljnjeg razvoja smjernica, razmjene dobre prakse i kontinuirane edukacije kako regulatora, tako i tržišnih sudionika.