Zakonska regulacija psihoterapijske profesije otvorit će vrata njezinom daljnjem razvoju i tržišnim potencijalima, ali još važnije, podići njezine postojeće standarde na višu i profesionalnu razinu što je ključno za njezinu budućnost, glavni je zaključak 1. međunarodne konferencije o psihoterapiji koja je proteklog vikenda održana u zagrebačkom hotelu Panorama.

Konferencija pod nazivom ‘Istine o psihoterapiji’ okupila je u Zagrebu niz domaćih i stranih stručnjaka koji su razgovarali o statusu i položaju psihoterapije te izazovima s kojima se ova profesija susreće u Hrvatskoj. “Konferencija je organizirana prvenstveno zbog želje za ustanovljavanjem zakonske regulative, a to vidimo kao jedino pravo rješenje za psihoterapeute i psihoterapiju, za naše zvanje i djelatnost, a koja za sada ne postoji u našim službenim državnim aktima, pa niti u Zavodu za statistiku. To želimo promijeniti. Drugi ne manje važan razlog je približavanje psihoterapije građanstvu i umanjivanje stigmatizacije, a koja i danas još uvijek postoji za osobe koje se upućuju psihoterapeutima, ili možda nešto više kod onih koji odlaze psihijatrima. Treći važan razlog je da smo u ovom nastojanju pioniri na tom polju uspostavljanja zakonske regulative. Ovo potonje je iz razloga što je edukacija za psihoterapeuta dugotrajna i mukotrpna, iziskuje puno odricanja i rada ‘na sebi’. Svaki psihoterapeut, po današnjim normama, mora proći grupni iskustveni rad, individualnu psihoterapiju, superviziju svojeg rada, a to zahtjeva stotine sati rada ‘na sebi’, gdje je svaki budući psihoterapeut tretiran kao pacijent”, kaže Jadran Morović, predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), organizatora kongresa. Morović ističe kako područje psihoterapije u Hrvatskoj nije regulirano odnosno nemamo zakonski uređenu psihoterapiju kao profesiju. Psihoterapija se spominje u tzv. ‘plavoj knjizi’ HZZO-a i u tom smislu psihoterapiju obavljaju jedino psihijatri.

Problem je u tome, dodaje Morović, što nemaju svi psihijatri i edukaciju iz psihoterapije, a vrlo je malo onih koji tu edukaciju imaju prema normama koje propisuje Europska asocijacija za psihoterapiju (EAP) i Pravilnik o psihoterpiji, a koji je u pripremi pri Ministarstvu zdravstva. “Ne postoji posebno odobrenje za one koji se bave psihoterapijom. U pripremi je Pravilnik o psihoterapiji koji izrađuje povjerenstvo osnovano od strane Ministarstva zdravstva. SPUH se trudi već više od šest godina u stvaranju uvjeta za donošenje Zakona o psihoterapiji te je održano više javnih rasprava”, kaže Morović. Dodaje kako se prijedlog Zakona o psihoterapiji počeo stvarati na njihovu inicijativu još 2005. godine. Uz članice SPUH-a, u stvaranju zakona sudjelovale su i Udruga Psihijatrija i pravo, te druge sekcije Zbora liječnika Hrvatske, predstavnici Psihološke komore, predstavnici nekih fakulteta i klinika. “Nažalost, prema posljednjim informacijama povjerenstvo je odlučilo, na inicijativu Ministarstva, nacrt prijedloga zakona za sada predstaviti samo kao Pravilnik, što bi u svakom slučaju bilo za pozdraviti kao jedan od prvih koraka do finalizacije projekta i konačnog predstavljanja zakona u Saboru”, kaže Morović. Iako se stalno potencira sukob između psihologa i psihijatra, Morović objašnjava kako u okviru psihoterapije nema sukoba jer svatko radi psihoterapiju u okviru svojih mogućnosti i obrazovanja, a time se klijenti odlučuju za psihoterapeute, ali i psihoterapeuti za klijente.

“Neki klijenti mogu biti liječeni po psihijatru i to medikamentozno, a paralelno mogu odlaziti psihoterapeutu. Psihoterapija je postupak dobrovoljnog mijenjanja sebe i to prema vlastitom izboru i potrebi”, objašnjava Morović. Dodaje kako je ‘tržište’ psihoterapije u Hrvatskoj za sada vrlo usko te da ih kao psihoterapeute sa završenim edukacijama, licencama i Europskom licencom iz psihoterapije zabrinjava upravo činjenica što profesija nije zakonski regulirana i što se svatko može vrlo slobodno i bez opasnosti od posljedica prijaviti, odnosno predstaviti kao psihoterapeut. “Tu leži i najveća opasnost od zloporabe psihoterapijske profesije u ovom periodu kada cvatu mnoge ‘tehnike’ pomoći ili učenje samopomoći i slično”, kaže Morović dodajući kako je tržišni potencijal iznimno velik odnosno kako ima puno ljudi koji se odlučuju na psihoterapiju s ciljem da poboljšaju kvalitetu svog život. Naglašava kako bi i poslodavci trebali voditi više računa o mentalnom zdravlju svojih zaposlenika.“Ta briga u praksi nije vidljiva, osim možda na pozicijama managera ili u manjim tvrtkama i za druge djelatnike, no ipak premalo. Segment mentalnog zdravlja, u današnjim stresnim situacijama, postaje neizostavno područje koje bi svaki poslodavac trebao monitorirati”, upozorava Morović.

Činjenice

Online istraživanje
Prema podacima online istraživanja koje su za konferenciju napravile članice SPUH-a Tamara Prevendar, Radojka Sućeska Ligutić i Melita Reiner, 81% ispitanika ne razmišlja uopće o tome da potraži pomoć kod psihoterapeuta kako bi riješilo svoje probleme, nego se s njima nose sami.

Prepreka su financije
38% ispitanika izjasnilo se kako nije potražilo psihoterapijske usluge zbog financijskih razloga.

Praktični format

Praktična, brza, dostupna – kako je mala trgovina postala velika u našem svakodnevnom životu

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”