Na seminaru koji je za suce jučer u Zagrebu organizirala Pravosudna akademija u povodu novog režima zaštite prava na suđenje u razumnom roku u pravi su plan istaknuti za državu nepovoljni financijski učinci dugotrajnog suđenja. Tom su prigodom zanemarena upozorenja stručnjaka da je posljednom izmjenom Zakona o sudovima nastala pravna zbrka zbog nadležnosti koju bi, čini se, trebao riješiti Ustavni sud.

Ljudska prava
Država je u posljednje tri godine na temelju presuda Ustavnog suda građanima trebala isplatiti više od osam milijuna kuna. Prema riječima hrvatske zastupnice pred Europskim sudom za ljudska prava Štefice Stražnik, samo je prošle godine iz državnog proračuna plaćeno oko 200 tisuća eura naknade zbog povrede ljudskih prava hrvatskih građana odlukom suda u Strasbourgu. Predsjednik Vrhovnog suda RH Branko Hrvatin smatra da će se rješavanje tih predmeta, koje je postalo nadležnost redovnih i specijaliziranih viših suduova, odraziti na položaj Hrvatske pred Vijećem Europe i Europskim sudom za ljudska prava pred kojim je najviše postupaka iz Hrvatske upravo zbog nepoštivanja “razumnog roka”. “Djelotvornost zakonskih promjena ovisit će o sudskoj praksi i sucima koji su upućeni voditi te postupke”, upozorio je Hrvatin. No aktualna reforma nadležnosti zaštite prava na suđenje u razumnom roku odavno je na meti kritika Udruge hrvatskih sudaca i umirovljenog predsjednika Ustavnog suda Jadranka Crnića koji prioritetnim smatra odluku Ustavnog suda kojom se ukida članak 158. st. 2 Zakona o sudovima koji utvrđuje prijelazni režim. Dok predsjednik UHS-a Đuro Sessa upozorava da će doći do novog zagušenja na razini županijskog sudovanja, Crnić ukazuje da je Ustavni sud nezakonito lišen te nadležnosti. Tome dodaje propuste u pogledu proceduralnih rješanja koja bi regulirala rok u kojem su suci dužni odlučiti o “razumnom roku” kao i posljedice nepridržavanja rokova te upozorava da je država dobila pravo da se žali zbog iznosa presuđene satisfakcije. Iako ustavnopravni autoritet dr. Crnić ne posustaje s kritikama zakonodavca i Vlade za koje kaže da su na krajnje neustavan način rješili za više tisuća građana i poduzetnika važno pitanje kako će dalje ostvarivati zaštitu od dugotrajnog suđenja, one još nisu izazvale reakcije mjerodavnih. I sljedeći stručni članak u kojem će iznijeti sve zamjerke na račun pravne zbrke učinjenje posljednjom Novelom zakona o sudovima, kako kaže, pripremio je za jedan od brojeva stručnog časopisa Informator, no ne očekuje da će oglasiti sam Ustavni sud iako bi trebao.

Suđenje u roku
“Ne može se Ustavnom sudu običnim ili organskim zakonom oduzeti nadležnost koja je propisana Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH. To je krajna neustavnost na koju bi trebao reagirati po službenoj dužnosti Ustavni sud te bi trebao ukinuti članak 158. stavak 2. Zakona o sudovima, a čini se da mu to ne odgovara”, tvrdi dr. Crnić. “Radi ostvarenja zaštite na suđenje u razumnom roku sada je moguće podnijeti ustavnu tužbu jer Ustavni sud nije lišen nadležnosti te je moguće istodobno podnijeti zahtjev županjskom sudu s istim zahjevom da se pozove prvostupanjski sud da u određenom roku riješi predmet”, objašnjava Crnić nastalu situaciju. Crnićevo stajalište da je umjesto prenošenja nadležnosti došlo do paralelne nadležnosti, i to redovnih sudova i Ustavnog suda, trebalo bi za posljedicu imati očitovanje Ustavnog suda. Dok pripreme redovnog sudstva upućuju na to da oni kane preuzeti od Ustavnog suda nadležnost za ostvarenje zaštite prava na suđenje u razumnom roku (osim u slučaju kad razuman rok krši Vrhovni sud), struka bi se trebala osvrnuti na upozorenja da prijenos nadležnosti nije riješen lege artis kao što bi trebali i dati odgovor na Crnićevo pitanje koje glasi “kako će Ustavni sud, koji nije dio sudbene vlasti, ustupiti redovnim sudovima te predmete koje dobiva”.

Zbog predugog suđenja 1400 žalbi

Prema podacima Ustavnog suda udio “razmunog roka” u kupnom broju tamošnjih predmeta iznosio je oko 28 posto. Prema riječima suca Ustavnog suda Željka Potočnjaka, od 5232 zaprimljena predmeta oko 1400 bilo je zbog predugih suđenja, a gotovo 70 posto tužbi Ustavni sud je prihvatio i građanima dosudio naknade više od 8 milijuna kuna.