Proizvodnja hrane strateška je djelatnost i u Europskoj uniji i na globalnoj razini osim u Hrvatskoj, što zapravo i nije iznenađenje s obzirom da su sve Vlade zanemarivale poljoprivredno-prehrambeni sektor pa je na tom tragu prehrambena industrija opet gurnuta u drugi plan, nema je među top sektorima ni u novoj industrijskoj strategiji," ogorčen je direktor Croatiastočara Branko Bobetić.

Rasprava o nacionalnoj industrijskoj strategiji za 2014.-2020. koja je prehrambenu industriju stavila ne u pokretače razvoja nego u niži razred među "čuvare radnih mjesta" traje do 6. ožujka, no Bobetić nije baš optimist da bi se mogle dogoditi pozitivne promjene. U Vladi, kaže, nema koordinacije, a Ministarstvo poljoprivrede iako nije prepoznalo nužnost donošenja prehrambene strategije ovih je dana, posebice nakon oštrih i argumentiranih prosvjeda vodećih proizvođača, i samo ostalo zatečeno činjenicom da su u Ministarstvu gospodarstva koje potpisuje novi dokument posao oko prehrambene industrije odradili krajnje površno. "Ostane li prehrambena industrija neprepoznata kao strateška to ćemo skupo platiti, EU će nas gledati preko "oka" i na svim razinama uskratit će nam novac iz zajedničke blagajne za investicije," upozorava Bobetić. Lista argumenata za pobijanje predložene industrijske strategije nemjerljivo je duža u odnosu na činjenice koje autori iznose u svoju obranu, kaže prokuristica Kraša Marica Vidaković .

"Domaći proizvođači skupo su platili loše ispregovarane uvjete najprije sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, onda i sa Europskom unijom što je hrvatsko tržište pretvorilo u brisani prostor za uvoz bofl robe, proizvoda pred istek roka trajanja i pogrešno deklariranih. I direktor Poslovnog sustava Vindija Dragutin Drk smatra da se konkurentnost prehrambenog sektora može vrlo brzo povećati kroz restrukturiranje i korištenje EU fondova. "Zato je ključno da bude važan dio industrijske strategije za 2014-2020. Točnije, investicije u prehrambenu industriju mogu odmah utjecati na rast BDP-a i smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, posebice ako postignemo sinergiju s turizmom," kaže prvi čovjek Vindije. Drk smatra da Hrvatska, namjerava li jačati gospodarstvo mora slijediti praksu Europske komisije koja potiče velika ulaganja u prehrambenu industriju vodeći se procjenama snažnog rasta svjetske populacije i povećanja potrošnje hrane na mnogim tržištima u narednom razdoblju.

"Danas imamo veliki broj nezaposlenih koji bi vrlo brzo mogli u domaćoj prehrambenoj industriji pronaći svoje radno mjesto, ali hitno je potrebna sinergija svih uključenih, od gospodarstvenika preko države pa sve do potrošača," poručuje Drk. Zoran Šimunić, direktor tvrke Naše klasje smatra da strategije počivaju na vizijama pa bi tako trebala i ova, ali nije. "Činjenica da smo na Mediteranu svrstava nas u malobrojne sretnike koji su autentnični baštinici danas najjačeg trenda u prehrani, a to je mediteranski. Na nedavnoj konferenciji veleposlanica Italije u Zagrebu Emanuela d'Alessandro pozvala je Hrvatsku neka koristi ovaj kapital u izvozu svojih proizvoda naglasivši da je mediteranski način prehrane zaštićen od UNESCO-a kao svjetska baština. Proizvodi koji dolaze iz zemalja koje nose image Mediterana traženi su globalno. Znači, ne radi se samo o proizvodima kao što su morska riba, smokve i masline, već o svim proizvodima koji dolaze iz prepoznatljivog okvira. Ukoliko kreatori hrvatske ekonomske budućnosti ne vide s kakvim komercijalnim potencijalom raspolažemo, vide oni koji znaju kako prodati," kaže Šimunić.

Ocjenjuje da je prehrambena industrija osuđena na izvoz jer joj takvu budućnost određuje i zemljopisni položaj stoga je, dodaje, ostao šokiran argumentacijom autora strategije da prehrambeni sektor nema strateško značenje jer je primarno orijentiran na domaće tržište. Predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić smiruje "loptu" nezadovoljstva. Dugo nismo imali strategiju, sada je tu pa umjesto kritika dok traje rasprava predlažimo poboljšanja, Mršićeva je poruka. "Neka od njih su ulaganje i status prehrambene industrije. Nedavno je na Vijeću za prehrambenu industriju bila "živa" rasprava s dvojicom ministara, Vrdoljakom i Jakovinom, i vjerujem da smo argumentima uspjeli ukazati na stratešku važnost prehrambene industrije, ali i na cijeli niz mjera koje treba poduzeti da bi ona doista to i bila," iznosi Mršić. Važno je, naglašava, da dobijemo industrijsku strategiju, ali da u njoj budu i mjere kojima ćemo realizirati ciljeve koji u strategiju budu postavljeni. "Prehrambena industrija neće biti strateška zato što to negdje piše, nego zato što će rasti, izvoziti, zapošljavati, ulagati u istraživanje i razvoj, investirati i slično. Za takvo što potrebno je puno više od samog izričaja u strategiji," zaključuje Mršić.   Direktorica Poljoprivredno-prehrambenog sektora pri HGK-a Božica Marković upozorava da na prehrambeni sektor ne treba gledati samo iz fokusa potražnje domaćeg tržišta jer, kroz rast zapošljavanja i proizvodnje on donosi  supstituciju uvoza, a izravno je naslonjen i na očekivanu veću potražnju za hranom zbog razvoja turizma.

Članstvo u EU donijelo je ulazak na zajedničko tržište, dalo mogućnost pozicioniranja prema tržištima trećih zemalja u izvozu hrane i otvorilo pristup investicijskim sredstvima iz europske blagajne.  Marković podsjeća i na sve brojnije zahtjeve europskog kao i domaćeg tržišta, traže se proizvodi veće dodane vrijednosti i kakvoće s obilježjem izvornosti i regionalne zaštite, ali i ekološki. Upravo kroz tu nišu, kaže,  otvara se prostor za stavljanje u funkciju velikih površina neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. Stvaranje regionalnih i nacionalnih brendova prehrambenih proizvoda po ocjeni Marković prilika je za male i srednje tvrtke. I ona ističe pozicioniranje Hrvatske kao Mediteranske zemlje s obzirom da je mediteranska prehrana dio svjetske baštine i bilježi rastući trend. U međuvremenu je izgubljeno tržište Cefte, a o posljedicama tečaja kune suvišno je govoriti. Da bi držali korak u konkurentnosti sa strancima nismo investirali, nije bilo akvizicija. I u takvim okolnostima prehrambeni sektor održao je stabilno poslovanje, nije dijelio otkaze čak je i zapošljavao. Uredno smo servisirali sve obveze i proračuna i zaposlenika, kod nas nema predstečajnih nagodbi," niže Vidaković i ne krije ljutnju dok iznosi kako autorima strategije zamjera što uz gotovo 400 tisuća nezaposlenih prehrambenu industriju ne vide kao potencijal razvoja.

I direktor Poslovnog sustava Vindija Dragutin Drk smatra da se konkurentnost prehrambenog sektora može vrlo brzo povećati kroz restrukturiranje i korištenje EU fondova. "Zato je ključno da bude važan dio industrijske strategije za 2014-2020. Točnije, investicije u prehrambenu industriju mogu odmah utjecati na rast BDP-a i smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, posebice ako postignemo sinergiju s turizmom," kaže prvi čovjek Vindije. Drk smatra da Hrvatska, namjerava li jačati gospodarstvo mora slijediti praksu Europske komisije koja potiče velika ulaganja u prehrambenu industriju vodeći se procjenama snažnog rasta svjetske populacije i povećanja potrošnje hrane na mnogim tržištima u narednom razdoblju. "Danas imamo veliki broj nezaposlenih koji bi vrlo brzo mogli u domaćoj prehrambenoj industriji pronaći svoje radno mjesto, ali hitno je potrebna sinergija svih uključenih, od gospodarstvenika preko države pa sve do potrošača," poručuje Drk.Zoran Šimunić, direktor tvrke Naše klasje smatra da strategije počivaju na vizijama pa bi tako trebala i ova, ali nije. "Činjenica da smo na Mediteranu svrstava nas u malobrojne sretnike koji su autentnični baštinici danas najjačeg trenda u prehrani, a to je mediteranski. Na nedavnoj konferenciji veleposlanica Italije u Zagrebu Emanuela d'Alessandro pozvala je Hrvatsku neka koristi ovaj kapital u izvozu svojih proizvoda naglasivši da je mediteranski način prehrane zaštićen od UNESCO-a kao svjetska baština.

Proizvodi koji dolaze iz zemalja koje nose imidž Mediterana traženi su globalno. Znači, ne radi se samo o proizvodima kao što su morska riba, smokve i masline, već o svim proizvodima koji dolaze iz prepoznatljivog okvira. Ukoliko kreatori hrvatske ekonomske budućnosti ne vide s kakvim komercijalnim potencijalom raspolažemo, vide oni koji znaju kako prodati," kaže Šimunić. Ocjenjuje da je prehrambena industrija osuđena na izvoz jer joj takvu budućnost određuje i zemljopisni položaj stoga je, dodaje, ostao šokiran argumentacijom autora strategije da prehrambeni sektor nema strateško značenje jer je primarno orijentiran na domaće tržište. Predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić smiruje "loptu" nezadovoljstva. Dugo nismo imali strategiju, sada je tu pa umjesto kritika dok traje rasprava predlažimo poboljšanja, Mršićeva je poruka. "Neka od njih su ulaganje i status prehrambene industrije. Nedavno je na Vijeću za prehrambenu industriju bila "živa" rasprava s dvojicom ministara, Vrdoljakom i Jakovinom, i vjerujem da smo argumentima uspjeli ukazati na stratešku važnost prehrambene industrije, ali i na cijeli niz mjera koje treba poduzeti da bi ona doista to i bila," iznosi Mršić. Važno je, naglašava, da dobijemo industrijsku strategiju, ali da u njoj budu i mjere kojima ćemo realizirati ciljeve koji u strategiju budu postavljeni.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

"Prehrambena industrija neće biti strateška zato što to negdje piše, nego zato što će rasti, izvoziti, zapošljavati, ulagati u istraživanje i razvoj, investirati i slično. Za takvo što potrebno je puno više od samog izričaja u strategiji," zaključuje Mršić. Direktorica Poljoprivredno-prehrambenog sektora pri HGK-a Božica Marković upozorava da na prehrambeni sektor ne treba gledati samo iz fokusa potražnje domaćeg tržišta jer, kroz rast zapošljavanja i proizvodnje on donosi  supstituciju uvoza, a izravno je naslonjen i na očekivanu veću potražnju za hranom zbog razvoja turizma. Članstvo u EU donijelo je ulazak na zajedničko tržište, dalo mogućnost pozicioniranja prema tržištima trećih zemalja u izvozu hrane i otvorilo pristup investicijskim sredstvima iz europske blagajne.  Marković podsjeća i na sve brojnije zahtjeve europskog kao i domaćeg tržišta, traže se proizvodi veće dodane vrijednosti i kakvoće s obilježjem izvornosti i regionalne zaštite, ali i ekološki. Upravo kroz tu nišu, kaže,  otvara se prostor za stavljanje u funkciju velikih površina neobrađenog poljoprivrednog zemljišta.Stvaranje regionalnih i nacionalnih brendova prehrambenih proizvoda po ocjeni Marković prilika je za male i srednje tvrtke. I ona ističe pozicioniranje Hrvatske kao Mediteranske zemlje s obzirom da je mediteranska prehrana dio svjetske baštine i bilježi rastući trend.