Zaklade su kao izraz organizirane filantropije, kojima je cilj djelovanje za opće dobro, važan dio modernog društva, ali mogu biti i način promocije onih koji se odluče pokrenuti ih. To se poglavito odnosi na korporativne zaklade. Naime, tvrtke koje prepoznaju društvene probleme i potrebe te financiraju njihovo rješavanje izdvajanjem novca putem zaklada mogu podići ugled u zajednici i efikasnije uložiti novac. Također, zaklade mogu utjecati na razvoj međusektorskog partnerstva povezujući poslovne krugove, nacionalnu vlast, lokalnu vlast i nevladine organizacije radi općeg dobra. Broj zaklada varira od zemlje do zemlje, ovisno o fleksibilnosti pravnog okvira za pokretanje zaklada. U Hrvatskoj postoji tek devedeset registriranih zaklada od kojih je dvadesetak aktivno, a samo su četiri korporativne, koje su zapravo najveći donatori. U javnosti je, dakako, najpoznatija Zaklada “Ana Rukavina” koja je posvećena osnivanju banke matičnih stanica, a nedavno je pokretnuta i Zaklada Adris, korporativna zaklada s najvećim budžetom u ovom dijelu Europe koja će za provođenje programa dobivati jedan posto dobiti iz poslovanja Adris grupe uz osigurani početni kapital od 10 milijuna kuna. O trendu rasta broja zaklada, njihovim prednostima, ali i problemima koje su vezani za njihovo djelovanje u europskim zemljama razgovarali smo s Dr. sc. Ekkehardom Winterom, poslovnim ravnateljem Zaklade Deutsche Telekom (DT Stiftung) iz Njemačke, koji je Zagreb posjetio u sklopu konferencije “Zaklade, neiskorišteni potencijal Hrvatske”. “Samo 15 zemalja Europske unije ima 62.000 zaklada, a među njima 26.000 najjačih godišnje potroši 51 milijardu eura na ostvarivanje svojih ciljeva”, kaže Ekkehard Winter ističući važnost djelovanja njemačkog Saveza zaklada, koje kao zajedničko predstavničko tijelo zaklada zagovara porezne olakšice i zastupa sve ostale zajedničke interese zaklada.

Zbog čega postoji tako velika razlika u investiranju putem zaklada u istočnoj i zapadnoj Europi?
– Naravno da je razlika prvenstveno posljedica financijskih mogućnosti, ali ni situacija u zapadnoj Europi nije jedinstvena. Razlog je u različitim zakonskim odredbama i tradiciji, koji se znatno razlikuju u, primjerice, Velikoj Britaniji i Francuskoj. U nekim zemljama, jednostavno, postoji duga tradicija osnivanja zaklada. Među njih ubrajam i srednjoeuropske zemlje, koje su imale svojevrstan prekid tradicije od pedesetak godina nakon Drugog svjetskog rata.

Budući da se gospodarstva bivših komunističkih zemalja podižu, odražava li se to na pokretanje zaklada?
– Naravno, ali ponovna izgradnja tih običaja ipak traje. To se zorno vidi na njemačkom primjeru. Usporedite istočnu i zapadnu Njemačku, to vam je europska situacija u malom. Sektor zaklada na istoku ipak još zaostaje jer u tom dijelu države nema mnogo velikih tvrtki i bogatih pojedinaca koji su najčešći inicijatori zaklada.

Koliko tvrtka treba biti velika da bi trebala početi razmišljati o pokretanju zaklade?
– Veličina tvrtke zapravo i nije od presudne važnosti. Ima smisla i da mala tvrtka putem zaklade pokaže svom susjedstvu kako želi pomoći napretku. Kao globalni igrač, tvrtka će češće napraviti zakladu s međunarodnim fokusom. Ali to je, dakle, prije pitanje želje i strategije tvrtke nego njezine veličine. Ključno je pitanje koliko joj zakoni olakšavaju ulaganje putem zaklada. Ako su oni dobri, stvara se mnogo zaklada, od korporativnih do onih manjih, privatnih.

S kolikim iznosima novca raspolaže tipična zaklada?
– Teško je naći točne podatke, ali korporacijske zaklade u pravilu su najveće, ali postoje brojne male zaklada. U Njemačkoj je možete osnovati već sa 100.000 eura. Ali to nema smisla za velike tvrtke pa one imaju zaklade sa sredstvima koja se kreći između 5 milijuna pa do nekoliko stotina milijuna eura.

Što je cilj zaklada DT-a kojoj ste na čelu?
– Cilj naše fondacije je unaprjeđenje obrazovanja na području matematike, elektrotehnike i elektronike jer DT je tehnološka tvrtka. Mi trebamo mlade stručnjake za budućnost, a u Njemačkoj se suočavamo s potencijalnim problemom manjka budućih stručnjaka u tim područjima. Važna nam je dugoročna predanost razvoju obrazovanja, pogotovo u tim područjima.

Zašto se tvrtka odlučila uložiti novac na taj način?
– To pokazuje našu dugoročnu predanost, a ostvarenje naših ciljeva je moguće jer mi smo fondacija koja raspolaže svojim kapitalom od 100 milijuna eura. Taj novac donosi nam kamate, koje ulažemo u pokretanje raznih programa. Osim kamata na kapital, dobivamo još novca od Deutche Telekoma tako da na raspolaganju imamo oko 11 milijuna eura godišnje. Prednost ulaganja putem zaklade je to što možemo pokrenuti program koji traje 3 do pet godina i pratiti ga detaljno.Taj dugoročni pristup omogućuje nam da novac trošimo efikasnije pa možemo razviti ekspertizu u polju u koje ulažemo. Poznato je da postoje i drugi načini korporativnog darivanja, poput sponzorstava i donacija, ali oni su kratkoročniji od zaklade putem koje se možemo povezati s neprofitnim sektorom koji je svugdje u porastu. Tako se tvrtka može obratiti velikom broju onih koji su povezani putem tih organizacija i postići sinergiju s neprofitnim organizacijama.

Kakav je točno mehanizam vaše pomoći?
– U osnovi postoje dvije vrste fondacije, one koje daju zajmove koje primaju zahtjeve škola i sveučilišta i daju novac. Mi smo operativci pa pokušavamo naći partnere kako bismo sagradili mrežu osnovnih škola u kojima potičemo mlade na interes za prirodnim znanostima. Mi ne upravljamo izravno novcem, nego moderiramo cijeli proces, zapravo smo poput konzultanata koji imaju novac da pokrenu ono što žele.

konferencija

Confidence in Change: Ako svi imaju istu tehnologiju, zašto neke tvrtke postižu više?

najvažnija uloga

Mali kaić s velikom misijom

Postoje li zakonska ograničenja koja koče razvoj zaklada?
– U Njemačkoj je u toku reforma zakona kojoj je cilj olakšati bogatim pojedincima i društvenim udrugama i građanima koji žele donirati novac za neke plemenite svrhe i dobiti porezne olakšice. Što se korporacijskih zaklada tiče, one su već sada dobro regulirane zakonom.

Koja je konkretna korist od takvog načina ulaganja novca za tvrtku?
– Nije apsolutno nužno pokrenuti korporativnu zakladu, ima i drugih načina korporativnih davanja i ona mogu biti dovoljna. Korporativna zaklada je manje izravna od ostalih načina, lakše bi možda bilo dati sponzorstva, koja su također važna za, npr. kulturne događaje. S druge strane, zaklade daju trajnije rezultate pa se dobro dopunjuju. Postoji nada da će dobar rad zaklada utjecati na pozitivniju opću percepciju tvrtke u javnosti, ali i druge prednosti. Želimo pokazati prijateljsko lice i zato se mi u fondaciji sastajemo s učiteljima i odgajateljima, učenicima i studentima. Iako je DT Stiftung star tek tri godine, smatram da smo dobro radili i podigli imidž tvrtke, ali takve je stvare teško izmjeriti. Zakladu DT-a lako prepoznati i poistovjetiti s matičnom tvrtkom; imamo isti brending, veliko slove T u boji magente. Naše su poruke samo pozitivne.
Ima li natjecanja između velikih korporacija na području zaklada.
– Naravno da do neke mjere postoji natjecateljski duh, ali on, naravno, nije poput onog na tržištu. Više je specijaliziran, ali uprava svih tvrtki uvijek obraća pažnju na rezultate i ponosni su ako njihova zaklada dobro radi pa se mogu pohvaliti pred konkurentima. Što se tiče ljudi koji rade u zakladama, i tu postoji natjecateljski duh, ali sve je na prijateljskoj osnovi jer svi zapravo radimo na iskorištavanju novca u plemenite svrhe.
Koji savjet biste dali tvrtki u Hrvatskoj koja želi svoju zakladu?
– Najvažniji preduvjet je da tvrtka napreduje i da je uspješna. Moj je savjet da se dobro razmisli o cilju s kojim će se osnovati zaklada. Nije jednako osnovati zakladu koja će biti regionalno orijentirana da bi se tvrtku povezalo s dioničarima i ljudima koji žive u njezinoj blizini ili je više orijentirana na povezanost s proizvodima neke tvrtke. U širem kontekstu ona se može zasnivati na, primjerice, obrazovanju. Neka tvrtka putem zaklade može pomagati razvoju, recimo, ekonomista, bez kasnijih obveza da oni rade za nju. No neki od njih mogli bi doći i u tu tvrtku ako je smatraju dobrom, a i ostali će znati za tvrtku.

Dr. Ekkehard Winter, poslovni direktor Deutsche Telekom Stiftung

Rođen 1. kolovoza 1958. u Ludenscheidu, poslovni je direktor DT Stiftunga od 1. veljače 2005. Nakon završenog studija biologije na Sveučilištu u Kölnu i promocije u doktora znanosti na Institutu za genetiku istog sveučilišta, Winter je od proljeća 1987. radio kao znanstveni referent na novoosnovanoj Akademiji znanosti u Berlinu. Dvije godine kasnije prešao je u Savez za njemačku znanost u Essenu. Tamo je, između ostalog, bio zadužen za programe reforme visokog školstva i praćenje i podržavanje rada niza zaklada aktivnih u području prirodnih znanosti i biologije. Godine 1999. Winter je proveo tri mjeseca u Vijeću za inženjerska i fizikalna istraživanja (EPSCR) u Swindonu u Engleskoj, najvećoj britanskoj ustanovi za unaprjeđenje istraživačkog rada. Početkom 2000. godine je Winter preuzeo vođenje odjela ‘Programi i potpore’ u sklopu Stiftverband. Od 1. siječnja 2003. je i v.d. generalnog tajnika Stiftverbanda. Suosnivač je njemačke inicijative ‘Znanost u dijalogu’ (WiD), kojoj su se 2000. godine priključile sve njemačke znanstvene organizacije. Bio je predsjedajući WiD inicijative za znanost u dijalogu.