Tužena se branila da od rujna 2018. do prosinca 2019. nije živjela u Njemačkoj niti je bila njemački osiguranik.

Dijete joj je pohađalo školu u Zagrebu i u tom je razdoblju rodila drugo dijete. Priložila je i potvrdu prema kojoj je u Njemačkoj bila osigurana od lipnja 2016. do 15. prosinca 2018. Stoga smatra da joj je HZZO neopravdano oduzeo status osiguranika koji ima preko supruga. HZZO je uzvratio da nije ispunjavala uvjete za obvezno zdravstveno osiguranje jer je prema potvrdi MUP-a u Hrvatskoj imala prijavljeno boravište, a prebivalište u Njemačkoj. Prebivalište u Hrvatskoj odjavila je 2014. pa joj je HZZO poništio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje od kolovoza 2018., piše Večernji list.

Sutkinja nije posebno cijenila to što tuženica tvrdi da u spornom razdoblju nije živjela u Njemačkoj niti je tamo bila osigurana, jer je D. D. u tijeku postupka u cijelosti izmijenila tvrdnje o tim okolnostima “a što ukazuje na to da su prigovori tuženice isključivo usmjereni na izbjegavanje građanskopravne odgovornosti”. Za potvrdu da je dijete pohađalo školu u Zagrebu sutkinja je navela da to nije dokaz da je bila hrvatska osiguranica. Prema Uredbi EU 883/2004 ne može se istodobno biti obvezno zdravstveno osiguran u dvije zemlje članice EU. Sutkinja je odbila i prigovor tzv. promašene pasivne legitimacije obrazloživši da eventualna regresna potraživanja (prema njemačkom zdravstvenom sustavu) može potraživati u zasebnoj parnici, ali HZZO opravdano traži isplatu spornog iznosa.