Već je dugo jasno da je gradnja samoiskrcavajućeg broda za prijevoz rasutih tereta, kojeg se u knjizi narudžbi vodi kao novogradnja 527, zadnji brod koji završava riječki 3. maj.

Planom restrukturiranja predviđeno je da će nastavak poslovanja prebaciti na tvrtku-kćer, no postaje evidentno i da je ta novogradnja ujedno i jedna od onih koja će najviše stajati hrvatske porezne obveznike…

Dovršetak broda, naime, dobrano kasni i neće biti spreman za isporuku za dva tjedna, točnije 15. lipnja, od kada prema ugovoru koji je Uprava riječkog škvera zaključila s kanadskim brodarom Algoma, kupac ima pravo na njegov raskid. Brod je to koji je svojedobno ugovorio Uljanik i čijim su stečajem aktivirana državna jamstva za njegovu gradnju, te je već, dakle, nanio štetu proračunu.

U startu minus
No, potom ga je nedovršenog iz stečajne mase Uljanika država povukla i prodala 3. maju za simboličnu cijenu od 1 kune (procijenjena vrijednost bila je gotovo 10 milijuna eura), računajući da će time osigurati njegovo poslovanje. Od tog trenutka je za financiranje završetka gradnje tog broda Riječanima dala više od 70 milijuna eura novih jamstava.

Obavljeno je to u dva kruga, s tim da je već u trenutku kada je Vlada davala odobrenje za prvo državno jamstvo za kredit za ovaj posao, prije dvije godine, a riječ je bilo o iznosu od oko 47 milijuna eura, konstatirano kako se odluka donosi iako će se realizacija provesti s minusom od oko dva i pol milijuna eura.

Ta je iznimka učinjena kako bi se riječkom brodogradilištu nakon loše vlasničke epizode s Uljanikom omogućilo nastavak poslovanja, ali je odobrenje dano uz obvezu brodogradilišta da samo osigura pokrivanje razlike između proizvodne i ugovorene prodajne cijene.

U startu je zapravo bilo jasno da do toga neće doći, jer je 3. maj sa svojim nepodmirenim obvezama koje su ostale nakon Uljanika neizlječiv bolesnik. Ali tada se nije očekivalo da će još debelo prije završetka posla za Kanađane Uprava na čelu s Edijem Kučanom ponovno pokucati na vrata Vlade i zatražiti dodatnu pomoć kako bi završili tu novogradnju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

I tu je Vlada Andreja Plenkovića popustila. Odobrila je prošle jeseni čak više od 23 milijuna eura jamstva za novo zaduženje. Istina, uz jasno davanje do znanja da mora uslijediti ustrojavanje nove tvrtke koja će preuzeti poslovanje i da nakon negativnog posla slijedi stečaj tvrtke.

Teško do novog kupca
No, gubitak po ovoj gradnji mogao bi biti još i veći jer, kako se neslužbeno čuje, već sada se gomilaju novi minusi na ovom poslu, a brodogradilištu nedostaje kapitala da dovrši brod. Još od travnja teče takozvani raskidni rok, od kada kupac može zaračunavati penale za kašnjenje, a apsurd je time veći što za ovu kupnju Algoma uopće nije bila u obvezi platiti 3. maju niti 1 cent predujma, nego će s isplatom ići tek po završetku posla.

Takav status kupca u ovakvom aranžmanu ugovaranja se ne pamti u hrvatskoj brodogradnji, a osim toga nije primijenjena ni uobičajena praksa da se za financiranje velikih poslova u brodogradnji jamstvom države pokriva 80% vrijednosti kredita. U ovom slučaju je, naime, pokrivenost stopostotna.

Ono što bi ovaj slučaj moglo dodatno ‘zapapriti’ i zakomplicirati su naznake da će se brodogradilište vjerojatno obratiti još jedanput za pomoć u dovršetku gradnje ovog broda. Nedostaje, kako se čuje iz upućenih izvora, najmanje 5 milijuna eura da bi ‘bulk carrier’ bio finiširan, a pitanje je tek što će uslijediti ako se Kanađani odluče za raskid. Njih ta odluka zapravo ništa ne košta, a kada 3. maj nakon svega oglasi prodaju broda, zasigurno neće platiti veću cijenu od one koju su ugovorili.

Riječ je o brodu koji je rađen za specifične uvjete plovidbe na sjevernoameričkim jezerima i izgledno je da Riječani ne bi imali širok krug potencijalnih kupaca za ovu gradnju.

Iz riječkog brodogradilišta zasad stižu tek procjene kako bi dovršetak broda mogao uslijediti kroz dva ili tri mjeseca, a zanimljivo je i da će važnu kariku imati i njihov drugi posao, gradnja pontona za brodogradilište Viktor Lenac. U Lencu bi, naime, brod za Algomu trebao biti dokovan, a to nije moguće bez pontona koji se gradi u 3. maju. Očekivana isporuka je – do lipnja.

U objašnjavanju razloga zbog kojih se kasni s realizacijom dovršetka broda kojeg su 2021. Trećemajci preuzeli u fazi 30-postotne dovršenosti, Uprava se inače poziva na problem s isporukom važnog uređaja za samoiskrcavanje tereta.

Trebao je stići još prošlog ljeta, no dobavljaču su iskrsnule komplikacije oko isporuke, pa je ona tek zaprimljena. No, u pregovorima oko dovršetka broda s kupcem, s kojim inače 3. maj ima dobro iskustvo i uspješno realizirane poslove, to im može biti samo argument u pregovorima koji slijede, ali karte u tom postupku drži ipak Algoma.

Nada u 3. Maj Rijeka 1905
Kako će se dovršiti ova gradnja i uz kakav daljnji odnos države, bit će osjetljiva tema i zbog briselskih pravila i procedura zbog državnih potpora, koje se do sada uspijevalo zadovoljiti. No, priča je to u koju će se država zacijelo morati uključiti, želi li smanjiti gubitak za proračun, a ono što je već sada evidentno je da će državu taj posao stajati gotovo pa još jedan takav brod.

Naravno, i kraj poslovanja 3. maja, s nadom da će u njegovom nasljedniku biti bolja praksa i da će 527-ica biti zadnja neisplativa gradnja kakve simboliziraju propalu veliku hrvatsku brodogradnju.