U Zagrebu i još nekim velikim gradovima još u vrijeme prethodnih lokalnih izbora obećavalo se da će javni prijevoz prebaciti na vodik i time pokrenuti i širu kampanju prelaska na nove, čiste tehnologije i ozelenjavanje prometa. Ambiciozne ciljeve, naravno, postavila je i sama država, donoseći, na krilima europske politike, i nacionalnu strategiju za vodik. Ali, trend uvođenja vodika u promet nikako da se pokrene, a jedan od glavnih razloga je nedostatak potrebne infrastrukture. Prije nekoliko mjeseci Ministarstvo gospodarstva napravilo je prvi ozbiljniji korak, odobrilo je 15 milijuna eura bespovratne potpore Ini za njezin projekt ulaganja u proizvodnju i distribuciju vodika, koji bi trebao rezultirati opskrbom deset punionica vodika, a sada jednak toliki iznos predviđa podijeliti i ulagačima u gradnju šest punionica za cestovni promet.

U javnu raspravu Ministarstvo Ante Šušnjara pustilo je, naime, prijedlog natječaja s uvjetima za bespovratne potpore koje će davati za izgradnju punionica vodika za automobile, autobuse i teška vozila. Maksimalan iznos bespovratne potpore po projektu iznosi dva milijuna eura za punionice za osobna vozila, odnosno 3,5 milijuna za punionice za autobuse i teška vozila.

Gdje će se točno graditi punionice, na kojim prometnicama, nije precizirano. Natječaj, naime, predviđa da se šest punionica može graditi u pet područja, a svako od njih obuhvaća po nekoliko županija. Tako jedno područje čine Grad Zagreb i Zagrebačka županija, drugo su područje Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska, Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorska županija, dok područje broj 3 čine Sisačko-moslavačka, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska. Karlovačka, Ličko-senjska, te dvije županije sjevernog Jadrana, Istarska i Primorsko-goranska, čine područje broj 4, a južne su priobalne županije; Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska i Zadarska u području broj 5. Cilj je potporom, prema pojašnjenju Ministarstva, pokriti sva područja s jednom punionicom, a očito se želi preduhitriti i mogućnost da se iskaže interes samo ili uglavnom za jedno područje, zagrebačko, predviđeno je da maksimalno mogu biti sufinancirane dvije punionice u jednom području.

Prema propozicijama, na natječaj Ministarstva moći će se kandidirati mikro, mala, srednja i velika poduzeća, a potporom će se moći pokriti 100 posto prihvatljivih troškova. Jedan kandidat, pritom, moći će dobiti potporu samo za jednu punionicu, a potporu za konkretan projekt ne može kombinirati s drugim potporama, odnosno ne može primiti i potporu iz nacionalnih i iz europskih sredstava. Među uvjetima koje će biti potrebno zadovoljiti jest i da projekt za kojeg se traži potpora bez nje ne bi mogao biti realiziran.

Prihvatljivi troškovi

Natječaj predviđa da se programom osigura gradnja punionica vodika s minimalnim kapacitetom od 100 kilograma dnevno, a kod bodovanja, veći kapacitet donosit će i veći broj bodova. Uvjet je i riješeno pitanje projektne dokumentacije i potrebnih dozvola za gradnju, te, logično, riješeno pitanje zemljišta na kojemu će punionice biti postavljene i stavljene u funkciju. Prihvatljivi troškovi koje će se pokriti ovom potporom jesu oni koji obuhvaćaju postavljanje spremnika za nadzemno skladištenje vodika, kompresora, hladnjaka i dozatora, troškovi za građevinske i obrtničke radove, te ugradnju sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koja je također jedan od uvjeta da bi tvrtke dobile poticaje za izgradnju punionica.

Zanemarive brojke

Predloženi tekst natječaja Ministarstva gospodarstva u javnoj raspravi još je relativno kratko, do 25. lipnja, a prema njemu, početak provođenja aktivnosti projekta kojeg će kandidati nominirati za ova sredstva ne može biti prije 13. svibnja 2025., dok se rok za završetak postavlja najkasnije do 30. lipnja iduće godine, kada bi, dakle, u Hrvatskoj trebali konačno imati šest punionica vodika za vozila.

Drugo je, međutim, pitanje kolike su aktualne potrebe i potencijalni interes koji će ovi projekti pokrenuti za korištenjem vodika u prometu jer o tome niti u samom dokumentu koji stavlja u javnu raspravu Ministarstvo ne navodi jasne i aktualne podatke. Govoreći, naime, o tome kolikim brojem vozila na vodik se raspolaže u Hrvatskoj, poziva se na brojke Centra za vozila za razdoblje od 2007. do 2023. godine, kada je ukupno bilo registrirano 59.399 vozila s nekim oblikom alternativnog, ‘čistog’ pogona. Udio onih koji koriste vodik pri tom je zanemariv, bilo ih je svega šest, od čega dva mopeda i 4 osobna automobila. U međuvremenu svjedočimo da su stigli i poneki, kako se to još uvijek kaže, ‘probni’ autobusi na vodik za javni gradski prijevoz, no, to je u ovoj fazi valjda promaklo Ministarstvu.

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke