Razlika inflacije za deset posto dohodovno najslabijih i deset posto najjačih kućanstava u Hrvatskoj iznosi oko pet posto, procjena je koje je nedavno iznijela Marina Tkalec, viša znanstvena suradnica na zagrebačkom Ekonomskom institutu.

No pojedinačno gledano, dodala je, ima i kućanstva čija je inflacija 30 posto, To su neki naglasci iz druge faze trogodišnjeg istraživačkog projekta o nejednakostima inflacije u Hrvatskoj, na kojemu radi s još dvojicom kolega, Ivanom Žilićem i Ivicom Rubilom.

Nakon što su prije nepunih godinu dana objavljeni prvi rezultati, ovaj tjedan očekuje se predstavljanje novih spoznaja o raznim aspektima nejednakosti inflacije.

U kojoj mjeri recentna kretanja inflacije različito utječu na različite skupine stanovništva i kako se kućanstva s niskim i visokim dohotkom suočavaju s različitim stopama inflacije zbog razlika u obrascima potrošnje tema je kojom se bavi i međunarodni think tank Bruegel.

Ovih dana objavio je usporednu sliku za zemlje Europske unije s podacima za kraj prošle godine, s tim da taj pregled ne uspoređuje decile već petinu kućanstava s najnižim dohocima i petinu najbolje stojećih.

Ukratko, Hrvatska se uklapa u prevladavajući obrazac među članicama Unije: kućanstva s niskim dohotkom danas se suočavaju s višom stopom inflacije od onih s visokim. Ima u EU i suprotnih primjera, s višom inflacijom za bogatija kućanstva, ali znatno ih je manje i to su uglavnom najrazvijenije članice EU, poput Švedske, Finske i Njemačke.

Prema Bruegelovim podacima, u Hrvatskoj je razlika između donjeg i gornjeg kvintila manja od dva postotna boda (1,86 pb). Za donji je inflacija na kraju prošle godine bila 14,55, a za gornji 12,7 posto. Razlika se možda ne čini velikom.

No, i unutar tih razreda postoje nemale razlike, a jaz donekle ublažavaju i državne intervencije, posebice kod cijena energenata i hrane. Usto, treba imati na umu da je za utjecaj na nejednakost inflacije važno da se cijena određene kategorije potrošnje promijeni i da čini različit udio u košaricama potrošnje kućanstava s niskim i visokim dohotkom.

Dok npr. nagli porast cijene goriva povećava ukupnu inflaciju, kućanstvo bez automobila time će biti manje pogođeno nego ono s automobilom ili dva. Isto poskupljenje jednostavno ima različit utjecaj ovisno o udjelu u ukupnim izdacima kućanstva.

To je svakako slučaj s prosječnim cijenama hrane, koja je na godišnjoj razini u prosjeku poskupjela za petinu, a u izdacima siromašnijih kućanstava ima mnogo veći udjel nego kod imućnijih. Slično vrijedi i za troškove stanovanja, struje, grijanja, vode. No, suprotan je utjecaj rasta cijena na stavkama prijevoza.

Poskupljenjima tih usluga i dobara (vozila, gorivo, održavanje, popravci) više su izložena kućanstva s (naj)višim dohocima. Više se voze i putuju, nerijetko imaju i više automobila, a češće ih i kupuju, pa im je u odnosu na dohodovno najslabija kućanstva (nerijetko bez auta, oslonjena na javni prijevoz) i udjel tih troškova višestruko veći.

Iz istih razloga ublažavajuće na nejednakost inflacije npr. djeluje i godišnji rast cijena odjeće i obuće; iako su tu poskupljenja bila manja, ta kategorija u izdacima za potrošnju ima znatno veći udjel kod kućanstava s (naj)većim dohocima.

Prema Bruegelovim izračunima, razlika inflacije u Hrvatskoj u promatranim je dohodovnim razredima osjetno manja nego u nekoliko zemalja u kojima je inflacija 20-ak posto (Litva, Latvija, Mađarska) te u Bugarskoj, Rumunjskoj ili Slovačkoj. U Latviji npr. ta je razlika 7,6 bodova. Istodobno, u Češkoj, Poljskoj i Sloveniji ta mjera nejednakosti je nešto manja nego u Hrvatsko.

Navike, okolnosti…
U razdobljima visokih stopa inflacije u službenoj brojci prepoznaje se malo kućanstava. Osim razine raspoloživog dohotka, to je i pitanje potrošačkih navika, preferencija i drugih životnih okolnosti. Slično kao kod prosječnih i medijalnih plaća, u službenoj inflaciji veći udio imaju kućanstva s većim dohocima. “U njoj svaka potrošena kuna, a ne svako kućanstvo, ima jedan glas”, ističe Tkalec. Šarolikost strukture izdataka obično se očitava u DZS-ovoj Anketi o potrošnji kućanstava.

Prema distribuciji koja proizlazi iz posljednje dostupne Ankete provedene 2019. deset posto onih iz najnižeg dohodovnog razreda na hranu i bezalkoholna pića troši 40 posto, dok desetini najbolje stojećih ona ima upola manji udjel. Sličan jaz je i kod troškova stanovanja, struje, grijanja i vode; za donji decil kućanstava na njih odlazi 30% izdataka, a za gornji nešto više od 15%.

Nasuprot tome, u košarici najbolje stojećih deset posto na odjeću i obuću troši se desetak posto, a u donjem decilu prosječno tek tri posto. Razlika je i znatno izraženija u udjelima troškova prijevoza; 1,4% oni uzimaju kod desetine najsiromašnijih (kod mnogih tek javni prijevoz), a onima iz gornjeg decila ta stavka čini gotovo 16%.

Sve u svemu, za deset posto najsiromašnijih (umirovljenička, samačka kućanstva) na hranu i režije odlazi 70%, a gornjoj desetini u prosjeku manje od trećine potrošnje.

Neizvjesnost i rizici
No, i za one koji su na pola puta između tih razreda “stvarna” inflacija je nešto viša od za prosinac službenih 13,1%, a sve upućuje da će usporavanje biti manje nego što se donedavno računalo. Na tom tragu su i neke potencijalne “smetnje”. Željko Lovrinčević s EIZ-a u narednim mjesecima vidi ih nekoliko. Jedna je embargo EU na uvoz dizela koji stupa na snagu 5. veljače.

Početkom ožujka počinje proljetna sjetva s pratećim upitnicima (cijene dizela, gnojiva, sadnog materijala). Mjesec kasnije treba vidjeti kako će izgledati novi okvir po isteku razdoblja na koje je Vlada limitirala cijene nekih energenata potrošačima. Konačno, kaže, određene neizvjesnosti i rizici u pogledu cijena obično su vezani i uz početak turističke sezone.