Hrvatsko zdravstvo ne zadovoljava ni minimalne standarde u liječenju malignih bolesti zračenjem jer ima dvostruko manje uređaja nego što je potrebno, a i postojeća oprema toliko je zastarjela da bi se također trebala obnoviti gotovo u cijelosti. Premda kvaliteta liječenja onkoloških bolesti izravno ovisi o kvaliteti uređaja, pacijenti na zračenje čekaju ponekad i nekoliko mjeseci, a zahvaljujući čestim kvarovima starih uređaja liste čekanja dodatno se povećavaju. Međutim, kad bi se i nabavila potrebna oprema, na njoj ne bi imao tko raditi jer u Hrvatskoj ne postoji za to stručan kadar.

Radioaktivni kobalt
“Da bi zadovoljila minimalne standarde u liječenju malignih pacijenata zračenjem, Hrvatska bi trebala imati 26 linearnih akceleratora, što znači da bismo trebali nabaviti barem trinaest novih uređaja te ponoviti većinu postojeće opreme, u što spadaju i kobaltne bombe koje su ekološki nečista i zastarjela oprema. Od ukupno trinaest uređaja za zračenje, koliko ih ima u četiri centra za onkologiju u hrvatskim bolnicama, njih čak pet staro je gotovo jedanaest godina”, upozorava Hrvoje Šobat, predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, specijalist radioterapije i onkologije na Klinici za tumore. Kobaltna bomba je uređaj koji koristi prirodan izvor zračenja, radioaktivni kobalt koji se nalazi u kapsuli veličine do najviše 2 četvorna cm. Izvor stoga treba obnavljati svakih 6-7 godina, a uz to radi se o trajnom izvoru zračenja koji zahtijeva poseban oprez pri kasnijem odlaganju, tako da zbog svojih mana glasi za medicinsku opremu “trećeg svijeta”. Linearni akcelerator je suvremen uređaj koji radi na struju, a funkcionira kao rengen, samo s mnogo jačom snagom koja može raditi promjene na stanicama tumora i zračenje se prekida s njegovim isključivanjem. Od trinaest uređaja za zračenje u Hrvatskoj postoji pet kobaltnih bombi i osam lineranih akceleratora, od kojih je pet starije od deset godina, što je knjigovodstveno otpisana roba.“Treba, međutim, biti oprezan kad se govori o otpisanim medicinskim uređajima te naglasiti da ova oprema nije nimalo opasna, već samo gubi snagu kad je riječ o kobaltnim uređajima ili se češće kvari ako se radi o linearnom akceleratoru”, napominje Hrvoje Šobat. Cijena jednog linearnog akceleratora kreće se od 11 do oko 16 milijuna kuna, ovisno o tome ima li odjel na koji se uređaj instalira potrebnu popratnu tehnologiju. Uređaj koji je prošle godine dobio KBC Rijeka stajao je 15,8 milijuna kuna, a novi akcelerator, osim u Rijeci, postoji još samo na zagrebačkom Rebru. Kako se ti uređaji proizvode za poznatog kupca, kako doznajemo, od narudžbe do instalacije potrebno je oko godinu dana.

Iz Osijeka u Zagreb
Jedna od ustanova kojoj je nasušno potreban novi uređaj za zračenje je KB Osijek čiji je jedini linearni akcelerator kupljen 1997. godine i zbog relativno čestih kvarova mnogi pacijenti iz te regije na zračenje moraju u Zagreb. “Zbog povremenih kvarova linearni akcelerator u našoj bolnici izvan upotrebe zna biti oko sedam dana. To se ne događa često i naši pacijenti, srećom, terapijski ne gube ništa, teško je to objasniti pacijentima koji boluju od teških bolesti i prirodno je da vjeruju da će im što brža terapija povećati šanse za ozdravljenje. Zbog toga se neki i odlučuju za nastavak liječenja u Zagrebu”, kaže Tonči Mišević, pomoćnik ravnatelja KB Osijek za kvalitetu.