Prvi put od lipnja 2021. cijena plina pala je ispod 30 eura po megavatsatu. Petrokemija s druge strane konačno ima i novog vlasnika, koji je nakon također dvije godine čekanja od Ine i PPD-a preuzeo kontrolu nad tvrtkom.

Ipak, proizvodnja ne počinje. Ono što se očekivalo kao prvi potez turskog Yildirima ne događa se, naprotiv, njegovi prvi koraci izazivaju novu napetost u Kutini. Oko 1300 radnika podiglo se na noge na vijest da im se ukida smjenski rad, jer to znači da mogu računati na manje plaće.

Višak radnika?
Ostalo je, međutim, otvoreno pitanje znači li to da se novi vlasnik neće pridržavati postojećeg standarda u obračunu plaća ili pak nema namjeru raditi u više smjena. Naime, proizvodnja u petrokemijskim pogonima traje 24 sata. Rad u jednoj smjeni značio bi da se neće raditi na proizvodnji gnojiva, nego, kao proteklih godinu dana, na prepakiravanju uvezene robe. A za to nije potrebno toliko radnika.

Taj nemir u Kutini znači da stvari još nisu sjele do kraja onako kako su to Turci zamislili. Kako saznajemo, oni žele investirati u tvrtku u koju nije ozbiljnije ulagano 30 godina i postoji samo dvojba hoće li to učiniti onako kako bi to najviše željeli, kao 100-postotni vlasnik ili u partnerstvu s hrvatskom državom koja je još uvijek glavni suvlasnik kutinskog industrijalca.

O tome su, prema saznanjima Poslovnog dnevnika, krajem prošlog tjedna obavijestili i Ministarstvo gospodarstva, gdje su došli s prijedlogom da im država proda svoje dionice ili sudjeluje u investicijama. Na državnoj razini slijede razgovori kako se zauzeti po pitanju Yildirimove ponude i što će biti sljedeći koraci.

Turska grupacija za dionice u vlasništvu države još je potkraj 2021. dala obvezujuću ponudu, no zakon – kad je u slučaju portfelj CERP-a – ne predviđa prodaju bez postupka javnog natječaja. CERP je za svojih 17,9% tražio 305,4 milijuna kuna, više od nominalne vrijednosti, na što Yildirim nije reagirao.

Nedavno je CERP pokrenuo postupak nove procjene vrijednosti Petrokemije. Upravno vijeće krajem prošlog tjedna održalo je redovnu sjednicu, no pitanje prodaje Petrokemije nije bilo na dnevnom redu. Dionice imaju još i Janaf, Plinacro i Fond za financiranje razgradnje NEK, a oni ih mogu prodavati temeljem vlastitih procjena.

Prije nego se na relaciji Ministarstvo gospodarstva i Yildirim zaoštrilo oko preuzimanja prava i obveza iz ugovora s Inom i PPD-om iz 2018., bilo je sklonosti da se te dionice turskom kupcu prodaju, jer država nije spremna na daljnje ubrizgavanje novca.

Razlozi nervoze
Prošlu godinu Petrokemija je uprihodila 1,97 milijardi kuna, dok je 2021. ostvareno 2,18 milijardi kuna, s tim da je te godine ostvaren gubitak, a lani dobit od 80 milijuna kuna. Uprava u izvješću za prošlu godinu navodi kako je obustavljanjem proizvodnje zbog visokih cijena plina i europskih emisijskih jedinica djelomično ublažen negativan utjecaj, te da je domaća potražnja pokrivena uvozom gnojiva.

“Tijekom krize svih 1300 zaposlenih radilo je smanjenim kapacitetom, a društvo je kao odgovoran socijalni partner isplaćivalo punu plaću i sve naknade iz kolektivnog ugovora”, stoji u objašnjenju Uprave koju je tada vodio Davor Žmegač. Iz toga se naziru i razlozi današnje nervoze, jer očito je da novi vlasnici neće nastaviti tu praksu. Prosječne plaće u tih godinu dana porasle su sa 6687 na 7011 kuna.

Iz izvješća se može iščitati i zanimljiv podatak koliko je plina nabavljano od većinskih vlasnika – Ini je u 2021. plaćeno 720 milijuna kuna, a lani 372 milijuna, dok je PPD-u plaćeno 687 milijuna, odnosno 381 milijuna kuna.