Vukovar se posljednjih godina sve snažnije nastoji pozicionirati, ne samo kao grad posebnog pijeteta i sjećanja, nego i kao mjesto novih gospodarskih prilika, investicija i kvalitetnog života.

Zbog toga se organizira prvi Vukovar Business Forum, najavljen kao najveća poslovna konferencija na istoku Hrvatske, koji bi trebao okupiti poduzetnike, investitore i predstavnike hrvatske dijaspore. O tome što Vukovar nudi ulagačima, u kojim sektorima vidi najveći potencijal za nova radna mjesta, ali i kako zadržati mlade obitelji u gradu, razgovarali smo s gradonačelnikom Marijanom Pavličekom.

Vukovar Business Forum najavljen je kao najveća poslovna konferencija na istoku Hrvatske. Što možemo očekivati na tom forumu?

Cilj nam je bio privući što veći broj izlagača, iz Hrvatske i inozemstva, odnosno dijaspore. Zato nam je jako bitno što ovaj Business Forum organiziramo s udrugom Meeting G2, koja okuplja hrvatsku dijasporu, gospodarske djelatnike koji već niz godina djeluju od zapadnoeuropskih pa sve do prekooceanskih država. Cilj nam je na jednom mjestu okupiti gospodarstvenike koji su voljni ulagati u Hrvatsku i predstaviti im povlastice koje Vukovar ima u odnosu na ostale gradove.

Također, želimo privući investitore, reći im koje povlastice nudimo i biti im partner kako bismo stvorili preduvjete za otvaranje novih radnih mjesta u Vukovaru. S druge strane, želimo široj javnosti prikazati Vukovar kao grad koji je, naravno, ponosan na svoju prošlost, Domovinski rat i ogromnu žrtvu koju je ugradio u temelje hrvatske države, ali i kao grad koji je okrenut budućnosti. Jer bez novih radnih mjesta, bez zaposlenih i bez mladih obitelji nema ni budućnosti ovoga grada.

Forum se predstavlja kao korak prema vraćanju industrijskog sjaja Vukovaru. Koje industrije danas mogu nositi novi razvoj grada: proizvodnja, logistika, IT, poljoprivreda, energetika?

Zainteresirani smo za logističke centre zbog međunarodne plovne riječne luke, ali i za proizvodnju, ponajprije u poljoprivrednom sektoru, jer imamo velike industrijske divove kao što je Vupik, gdje je više od 400 zaposlenih. Poljoprivredna proizvodnja dio je naše tradicije. Tu je, naravno, i mogućnost ulaganja u tekstilnu i obućarsku industriju koja je bila stoljetna tradicija Vukovara još od 1930., kada su prvi proizvodni pogoni u doba Jana Bate otvoreni na području grada. Otvoreni smo ponajprije za proizvodne pogone. Imamo dovoljno trgovačkih centara i uslužnih djelatnosti. Grad Vukovar nekada je bio industrijsko sjedište jugoistočne Europe. Na području grada 1991. smo imali gotovo 30 tisuća zaposlenih. Danas imamo manje stanovnika nego što smo tada imali zaposlenih i definitivno želimo zaposliti što više ljudi. Došli smo do najviše razine zaposlenosti od povratka, s 11.469 zaposlenih, na tome sigurno nećemo stati.

Rekli ste da Vukovar bilježi rekordnu zaposlenost nakon mirne reintegracije. U kojim sektorima vidite najveći potencijal za daljnji rast zapošljavanja?

Apsolutno u proizvodnji. Sada imamo više od 200 zaposlenih u proizvodnji dijelova za avioindustriju. Imamo nekoliko stotina zaposlenih u poljoprivrednom sektoru. Imamo i brojne farme, što krava, što svinja, brojne poljoprivredne površine koje se obrađuju, kao i proizvodnju vina. Tako da definitivno u tom segmentu vidimo najveće mogućnosti daljnjeg razvoja naše sredine. Nije cilj dovesti tvrtke u kojima će raditi stranci iz dalekih azijskih zemalja za minimalac, nego kvalitetne tvrtke koje će naše ljude pošteno platiti. Cilj je da prije svega manjem dijelu ljudi koji je još nezaposlen omogućimo zaposlenje, a s druge strane da potaknemo našu dijasporu na povratak.

Imaju li grad i okolica dovoljno radne snage, odnosno dovoljno ljudi koji bi radili na novim radnim mjestima?

Uvjeren sam da bismo imali. Bitno je samo da te plaće budu realne i poštene. U razgovoru s investitorima uvijek naglašavam: nemojte ljude držati na minimalcu. Uz ove pogodnosti koje Grad i država nude za otvaranje radnih mjesta u Vukovaru, ne bih želio da netko radi za minimalac. Mislim da plaće ipak moraju biti prikladne današnjem vremenu. To se pokazalo i u ovim posljednjim zapošljavanjima, gdje je više od 80 posto zaposlenih ipak iz domicilnog stanovništva. Ono što me raduje jest da se sve više ljudi odlučuje na povratak. Prema našim pokazateljima, ove godine u osnovnim školama imamo 32 povratnička djeteta. To nije mali broj i vjerujem da će se ti trendovi nastaviti te da će u budućem razdoblju biti još veći.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Često se govori da Vukovar ima snažno simboličko značenje, ali vi sada naglašavate gospodarsku budućnost. Kako pomiriti sliku grada sjećanja sa slikom grada investicija, inovacija i mladih obitelji?

To se može i mora. Budimo realni, Vukovar je temelj stvaranja hrvatske države, njegova herojska obrana i 2717 naših sugrađana koji su dali svoje živote za ovu državu. Međutim, ne možemo biti grad spomenika. Nećemo ni milimetra odstupiti od vrijednosti Domovinskog rata, ali se moramo okrenuti novim generacijama koje želimo privući u Vukovar. Rekao sam već da mi je dosta slika iz Vukovara u kojima nas netko žali.

Dosta mi je slike Vukovara kao mjesta u kojem žive neki jadnici kojima nije lako. Ne treba nas nitko žaliti. Hvala Bogu, živi smo i zdravi. Svojih deset prstiju imamo. Kao što smo mogli prije, tako možemo i sada napraviti čuda u gradu. Samo nam dajte mogućnost da, sukladno svim zakonskim regulativama, možemo razvijati naš grad. Želim da Vukovar bude grad dječjeg plača i dječjeg smijeha. Što više djece, to je budućnost Vukovara. Mislim da bi to prihvatili i svi oni koji su dali svoj život za Vukovar i Hrvatsku.

Uskoro će biti godinu dana kako ste gradonačelnik, kako ste zadovoljni s prvom godinom?

Prva godina bila je godina teških odluka zbog katastrofalne financijske situacije u kojoj smo zatekli Grad. Bio je u velikim financijskim dubiozama, opterećen brojnim obvezama, sudskim presudama i povratom EU sredstava za megalomanske projekte koji nisu realizirani. Do sada smo vratili milijun i dvjesto tisuća eura raznih kazni, od odvjetničkih troškova nadalje. U fazi smo vraćanja još 560 tisuća eura europskog novca. Od Ministarstva smo dobili prolongiranje od još godinu dana, do kraja ožujka iduće godine.

Zbog toga sam morao donijeti neke nepopularne mjere i, naravno, nije mi drago zbog toga. Morali smo smanjiti plaće, od gradonačelnika do svih zaposlenika gradske uprave i gradskih ustanova, za pet posto. Morali smo smanjiti i sufinanciranje svih udruga i sportskih klubova za deset posto kako bismo vratili još tih 560 tisuća eura raznih kazni. To su bolni rezovi, ali bez stabilizacije gradskih financija ne možete krenuti naprijed. Uvjeren sam da ćemo u sljedećih nekoliko mjeseci tu situaciju sanirati, a onda ćemo zaposlenicima vratiti plaće kakve su prije imali.