U postupku izbora novog drugog čovjeka Europske središnje banke s istekom roka za nominacije pristiglo je šest kandidatura, među kojima i ona guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića kojega je Vlada službeno podržala u četvrtak. Sadašnjem potpredsjedniku Izvršnog odbora, Španjolcu Luisu de Guindosu, mandat istječe krajem svibnja, a na njegovo mjesto žele i konkurenti iz Finske, Portugala i triju baltičkih država. Već neko vrijeme spekulira se kakve su čije šanse, ali nagađanja neće trajati dugo.

Euroskupina, tj. ministri financija eurozone idućeg će ponedjeljka izaći s preporukom kandidata, kojega potom čeka i ogled u Europskom parlamentu, a u svibnju i konačno imenovanje. Vujčićevo ime spominje se u kontekstu favorita iz redova tzv. istočnog krila eurozone, odnosno članica iz Srednje i Istočne Europe koje dosad nisu imale predstavnika u Izvršnom odboru i smatra se da je vrijeme da se to promijeni. Ipak, epitet “teškaša” i glavnog favorita trenutačno nosi Olli Rehn, finski guverner i bivši ministar gospodarstva, koji je svojedobno (2010.-2014.) bio i povjerenik Europske komisije za ekonomska i monetarna pitanja.

I donedavni portugalski guverner Mario Centeno vodio je, kaže, “ohrabrujuće razgovore diljem Europe u vezi s tim poslom”, napominjući kako je ishod daleko od izvjesnog. Baltičke zemlje, pak, vjerojatno se uzdaju u to što su u eurozoni znatno duže od Hrvatske, ali neki europski mediji kao Vujčićev adut navode ugled u Upravnom vijeću.

Među ‘jastrebovima’

Kadrovske rošade u važnim europskim institucijama obično podrazumijevaju šire međuinstitucionalne dogovore i političke pakete, a u aktualnom procesu izbora šire kalkulacije pojačava i činjenica da sastav šesteročlanog Izvršnog odbora tijekom ove i iduće godine čekaju čak četiri rotacije. Uz potpredsjedničku s kojom se otvara taj ciklus, dogodine slijedi i izbor nove čelne osobe jer predsjednici Christine Lagarde mandat istječe krajem listopada. Usto, na proljeće 2027. birat će se nasljednik glavnog ekonomista Philipa Lanea, a potkraj te godine odlazi i članica IO-a Isabel Schnabel.

Inače, u terminima središnjeg bankarstva Portugalac Centeno slovi za “glasnog goluba”, dok se Vujčića svrstava među “jastrebove”. Drugim riječima, računa se da bi Vujčićev izbor bio glas za opreznije, odnosno sporije smanjenje kamata, stroži fokus na inflaciju i fiskalnu disciplinu. Fincu Rehnu se pak opisuje kao centrista i nekoga tko može pomiriti suprotstavljene tabore unutar Upravnog vijeća ECB-a. U domaćoj javnosti Vujčićeva kandidatura mahom je potaknula neke druge vrste komentara.

Od onih o plaćama vodstva ESB-a pa do onih koji su znakovitim ocijenili to što je izjavu povodom Vladine podrške dao ministar pravosuđa Damir Habijan, a ne premijer Andrej Plenković ili ministar financija i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Marko Primorac. Njegov resor najneposrednije surađuje s HNB-om, no na toj je relaciji bilo i više epizoda iskrenja, kako oko odgovornosti za visoku inflaciju i njezina kroćenja, tako i oko bankovnih naknada i zarada. Dojam pomalo mlake podrške za dio promatrača odražava ponajprije to što se Vujčić ne smatra bliskim vladajućoj stranci, iako je upitno koliko bi i aktivniji zagovor Vlade imao utjecaja na šanse u toj utrci.

Potpora Vlade

HNB s Vujčićem na čelu projektu ulaska u eurozonu, i to najbržim kolosijekom, bio je podjednako predan kao sam premijer Plenković koji je to zacrtao kao prioritetni politički cilj. Dio domaćih ekonomista tajming ulaska smatrao je pogrešnim. Nakon tri godine povišene inflacije više od dobrobiti “kišobrana” koji je gospodarstvu donio euro, samo više naglašavaju drugu stranu medalje. U prvom redu pritom se referiraju na inflacijski diferencijal i to što njegovu smanjenju ne pogoduje politika ESB-a koja se prvenstveno vodi interesima tzv. jezgre odnosno velikih gospodarstava eurozone.

POSLOVANJE

Okolišne deklaracije kao potvrda održivog razvoja NEXE proizvoda

Mirovinski sustav

Zašto je trostupni mirovinski model pametniji nego što se misli?

Uloga nacionalne središnje banke ulaskom u eurozonu znatno je sužena, a njezinu percepciju, naročito u široj javnosti, uvelike determinira upravo inflacija.

“Ako bi Vujčić dobio mjesto potpredsjednika ECB-a kao predstavnik zemalja srednje i istočne Europe, važno je uočiti da je upravo u tim zemljama inflacija viša nego u zapadnim članicama eurozone. Hoće li on zagovarati politiku koja će pogodovati tim članicama ili neće imati tu snagu da utječe na politiku ECB-a koja pogoduje zapadnim članicama, a njegovo će mjesto biti simbolička satisfakcija. Drugim riječima, s kojim mandatom ga Vlada RH podupire?”, pita (se) političko-ekonomski analitičar Željko Ivanković. Doduše, zagovaranje je jedno, a stvarni odnos snaga drugo.

Ivanković se pita i bi li Vujčić bio izgledan kandidat za ECB da je, zajedno s Ministarstvom financija, snažnije inzistirao na rješenju problema visokih kamata koje HNB plaća poslovnim bankama, što je posebice u vrijeme podizanja referentnih kamata rezultiralo snažnim odljevom novca u zemlje odakle potječu banke vlasnice. “Ako ne bi, onda je pitanje je li HNB za njegova mandata, pa i prije, vodio oportunističku politiku u odnosu na Europu, koja Hrvatsku nije optimalno pozicionirala u europskom financijskom i monetarnom sustavu”, kaže.

Idućeg ponedjeljka…

Koliko god je danas HNB-u sužen prostor za samostalno djelovanje, pozicija guvernera i dalje je karijerno atraktivna i u slučaju Vujčićeva odlaska u ECB sigurno ne bi manjkalo pretendenata. U tom možebitnom scenariju zasad se najčešće spominje ime Tomislava Ćorića, viceguvernera koji je na to mjesto prešao s pozicije ministra gospodarstva u HDZ-ovoj Vladi. Kad bi se doista dogodilo da guvernersko mjesto ostane upražnjeno, u križaljkama bi se nesumnjivo pojavila i neka druga imena. Idućeg ponedjeljka znat će se je li priča završena ili slijede novi nastavci.