Hrvatska snažno podupire osnivanje bankarske unije u Europi, koja bi, uz ostalo, potaknula financijsku integraciju i osigurala bolji protok informacija o prekograničnim bankama, a time i nadzor nad njima, kazao je danas guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić.

Na tradicionalnom nizu predavanja u čast prvog guvernera hrvatske središnje banke Ante Čičin-Šaina, Vujčić je govorio na temu "Bankarstvo u Europi: Što se dogodilo i kako to popraviti?".

Pritom je podsjetio da su od početka krize 2008. godine članice Europske unije odobrile više od 4.600 milijardi eura financijske pomoći bankarskim institucijama, a trošak je u nekim zemljama bio višestruko viši od ukupnog BDP-a – u Irskoj 328 posto BDP-a, a u Danskoj 258 posto.

Hrvatska je pak među rijetkim europskim zemljama, zajedno s Bugarskom, Češkom, Estonijom, Maltom i Rumunjskom, koje nisu trebale takve intervencije.

Razlog tome, kazao je Vujčić, politika je hrvatske središnje banke koja je omogućila da su banke na hrvatskom tržištu krizu dočekale visoko kapitalizirane, a visoke kapitalne pričuve danas umanjuju pritisak loših kredita.

Iako su se hrvatske banke kroz svo vrijeme krize dobro držale, guverner je kazao kako će idući podaci o njihovom poslovanju ipak pokazati da ih je ona 'nagrizla'.

Kriza u europskom bankarstvu pak još nije u potpunosti dovršena i ne može se reći da bi bila izbjegnuta da je postojao jedinstveni nadzor, ali, kaže Vujčić, ona je stvorila osnovu za integrirani bankovni nadzor.

Dogovaranje cjelokupnog sustava bankovne unije je na pola puta, ali takav bi objedinjeni nadzor omogućio zajedničke mjere osiguranja od daljnjeg širenja šokova u bankovnom sustavu, a u konačnici bi smanjio i socijalne troškove financijskih kriza, smatra Vujčić.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Među problemima za koje ostaje vidjeti kako će se riješiti kada sustav bude dogovoren, Vujčić je izdvojio raspodjelu odgovornosti i trošak članstva – odluke bi se donosile u okviru zajedničke supervizije, a provodile na nacionalnoj razini, na koju bi 'pao' i trošak. Također, problem vidi i u mogućnosti da se zajednički nadzor dogovori samo za velike banke čime bi opet velik broj banaka ostao izvan tog sustava.