U Hrvatsku će biti uloženi milijuni eura kako bi se povećao udio električnih automobila, najavila je ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković tijekom razgovora s Mladenom Miletićem, glavnim urednikom Poslovnom dnevnika tijekom PD Crane foruma, organiziranog u suradnji Poslovnog dnevnika i Udruge hrvatskih investitora i poslovnih anđela (CRANE).

Ako pogledamo, većina građana u Hrvatskoj još uvijek nije prešla na električne automobile. U kontekstu sve većih ulaganja u zelenu tranziciju Hrvatska namjerava usmjeriti sredstva za jačanje ulaganja u elektrifikaciju voznog parka i za gospodarstvenike, najavljeni su programi bespovratnih potpora, te zajmova za taksiste i dostavljače za nabavu vozila koja ne koriste fosilna goriva. U kojoj su fazi ta dva programa i kakav je interes?

Riječ je o dva programa koja će se financirati iz Modernizacijskog fonda. Europska komisija nam je odobrila novi plan ulaganja vrijedan 170 milijuna eura od čega se 90 milijuna odnosi upravo na ova dva programa, a preostali iznos na ulaganja u toplinske sustave. Trenutno pripremamo programe. Osim ta dva ulaganja, bit će još jedan natječaj koji je izvan Modernizacijskog fonda, objavit će ga Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Trenutačno radimo zajedno kako bismo se na ispravan način razgraničili i ne bismo imali problema u projektima. Dakle, kako bismo osigurali i razgraničenje i komplementarnost za najbolji i najbrži učinak. Prema planu, ova dva ulaganja trebala bi biti objavljena u četvrtom kvartalu ove godine. No, kad već spominjemo električna vozila, tužna sam reći jedno osobno zapažanje, a to je da je naša stopa udjela električnih automobila preniska u ukupnom voznom parku.

Potrebno je raditi naravno i na infrastrukturi, ali i na drugim vrstama prometa. Osobno mislim da ne trebamo svi raditi sve. Imamo mi i sredstva iz Programa Konkurentnost i kohezija (PKK) koja će se također odnositi na ovaj dio ulaganja. Trebali bismo, kao netko tko predvodi tranziciju, ići dalje pa smo u tom kontekstu planirali ulaganje u željeznički i gradski promet iz Modernizacijskog fonda i iz novog socijalnog plana za klimatsku politiku. Kad govorimo o socijalnom planu za klimatsku politiku od milijardu i 680 milijuna eura, značajn dio odnosi se na promet.

Jasno je da se i globalna događanja reflektiraju na preferencije investitora i potrošača. Prošlo je već dosta vremena i Donald Trump ustrajao je u odstupanju SAD-a od zelene politike, te je ona definitivno izgubila zamah. Ostaje li Europska unija i dalje čvrsto na toj liniji ili se ipak počinje hladiti od restriktivnih ciljeva?

Mislim da se EU ne hladi od ambicije biti lider u vođenju takozvanih zelenih politika. Vidjet ćemo kako će se odvijati stvari diljem svijeta, treba to svakako pratiti i uvijek ciljati održavati živost, vitalnost gospodarstva i konkurentnost, što nije lako. Slušali smo neki dan govor predsjednice Komisije, dakle nema odustajanja. Svakako je bilo, i na tome se radi, prostora za smanjivanje barijera, ubrzavanju rješenja i boljoj fokusiranosti na poduzetništvo, racionalizaciju troškova – sve što nam može donijeti napredak i veću konkurentnost.

Na razini europskih ministara zaštite okoliša, razgovara li se ublažavanju ili ubrzavanju plana da se do 2035. godine ne proizvodi više automobile s unutarnjim sagorijevanjem?

O tome se razgovara i stajališta nisu ista. To su teške i kompleksne teme. Što se tiče Hrvatske, naše su pozicije jasno vezane za kvantitativne ciljeve. Naši zahtjevi su vezani za prepoznavanje početnih pozicija i činjenicu da svaka država treba osigurati i prilike za rast. Ne teretimo svi jednako sve i nismo u istoj poziciji. Nema ravnomjernog regionalnog razvoja ni smanjivanja razlika ako se to ne prepozna. Sigurno je da uvijek treba zastupati argumentiranu, kvalitetnu i kvantitativnu procjenu utjecaja i na gospodarstvo i na ranjive skupine, a ne odustajati od ciljeva. No, ako ne radimo procjene učinaka, onda je naš put neizvjestan.

Ovo ljeto obilježila su događanja oko Brodosplita i broda s azbestom. Taj slučaj samo je ukazao na problem da se isti takvi brodovi koriste u prometu na moru, remontiraju u drugim brodogradilištima, da je azbest sa slavnog “Galeba” i s brodova američke 6. flote završio na otpadu kod Zadra i Gospića, nedavno je bio i slučaj s medicinskim otpadom na području Gospića. Stječe se dojam da Hrvatska nema najbolju kontrolu nad opasnim otpadom? Koliko ste znali za te slučajeve i što se sada poduzima oko tog otpada?

Što se tiče potencijalnog kaznenog djela, kada govorimo o ilegalnom prometu otpadom, to mi nismo znali niti to možemo znati. Postoje državna tijela koja to istražuju. Mi možemo procjenjivati rizike i onda razgovaramo s tijelima za nadzor i kontrolu. Onda popravljati taj sustav, što mi možemo poprilično dokazati da radimo.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Što se tiče Gospića, koliko je meni poznato, prema podacima koje mogu komunicirati, a koji su vezani uz inspekcijski nadzor, riječ o nešto više od 32.000 kubika miješanog otpada. Tu ima gume, plastike… Dakle, tražit će različite načine sanacije i bit će zahtjevno, no mi smo to obećali. Država nije bila obvezna to napraviti, sanaciju bi trebao raditi onečišćivač. Mi ćemo osigurati koliko možemo. Velik je javni interes da se to napravi.

Zašto još nismo počeli? Nekad mi se čini da to nije dovoljno jasno. Zato mi je drago da sad mogu naglasiti da smo prošli tjedan započeli sa Samoborom i Pazinom (sanacije ilegalnih odlagališta, op.a.). Prihvatili smo to financirati 85 posto te smo za sve prioritetne lokacije osigurali pravnu podlogu izmjenama plana gospodarenja otpadom koji su usvojeni na Vladi. Osigurali smo dodatna sredstva izmjenama financijskog plana Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Lokacije koje mi možemo započeti, to su Samobor i Pazin. Ostale, s obzirom na to kad dobijemo dopuštenje, te s obzirom na istražne radnje. I to je jedini razlog. Pritom pratimo stanje u okolišu i stanje vode, kako mi, tako i županijski zavodi. Mislim da nema razloga za nepovjerenje. Što se tiče broda, mora su i dalje puna brodova koji su građeni djelomično od materijala koji sadrži azbest. Tako se gradilo do 2002. godine. Puno je takvih brodova. Prema onome što smo vidjeli u tom slučaju, a puno je u javnosti nejasnih informacija i treba znati da nije Ministarstvo zaštite okoliša nadležno za uplovljavanje i isplovljavanje, niti za kontrolu radova remonta, ni za koncesije.

Međutim, postavljalo se pitanje što će biti s pregradama koje sadrže azbest i zato smo tražili dokumentaciju prema kojoj je bila riječ o namjeravanom remontu u Grčkoj. Zauzeli smo službeno mišljenje da nije riječ o klasičnom remontu, o stvaranje neke nove vrijednosti, nego da je riječ isključivo o polasku na remont u Grčku i odlaganju pregrada sa azbestom u Hrvatskoj.

Izdali smo pisano mišljenje da tako što nije moguće zbrinuti ni odložiti na teritoriju RH jer je prema Zakonu o gospodarenju otpadom, uvoz opasnog otpada u RH zabranjen. Moguće su određene okolnosti takvog prometovanja putem notifikacijskog procesa, koji u ovom slučaju nije bio pokrenut. Naša zadaća bila je ne dovesti Republike Hrvatsku u pravni rizik i mislim da nismo. Kad govorimo o Galebu, to je druga priča jer je brod pod hrvatskom zastavom i nije bilo riječi o prekograničnom prometu.