Stanovništvo Hrvatske nije izloženo visokom riziku zagađenja otrovnim kemijskim spojevima poznatim pod zajedničkim nazivom perzistentni organski polutanti (POP), ali je potrebno njihovo praćenje na mjestima za koje se zna da su sekundarni izvori onečišćenja, pokazuju istraživanja. U nedavnom broju specijaliziranog znanstvenoga časopisa "Environmental Toxicology and Pharmacology" skupina hrvatskih autora objavila je istraživanje o koncentracijama tih spojeva u uzorcima humanog mlijeka iz Zagreba i Zadra, te zaključila da su one ispod dopuštenih razina i u donjem dijelu europske ljestvice.

POP su vrlo postojani kemijski spojevi pa se proširuju i dugo zadržavaju u okolišu, odakle ih čovjek unosi hranom, pa je njihovo praćenje u humanom mlijeku, serumu i masnom tkivu pokazatelj zdravlja ljudi i stanja okoliša, kaže se. Mnoštvo njihovih spojeva podijeljeno je u dvije veće skupine, poliklorirane bifenile (PCB) i organoklorove pesticide (OCP). PCB su se proizvodili industrijski više od pola stoljeća i primjenjivali u gotovo svakoj zemlji svijeta. Rabljeni su u zatvorenim sustavima kao što su transformatori i kondenzatori te u otvorenim sustavima, kao što su usporivači požara, dodaci pesticidima, bojama, cementu, mazivim uljima. OCP su sintetski spojevi koji imaju široku primjenu u poljoprivredi i javnome zdravstvu. Najpoznatiji je DDT. U Hrvatskoj je poznat Lindan, insekticid širokog spektra, koji se rabi za tretiranje sjemena i tla, za zaštitu šuma i građevinskog drvenog materijala. Iako je upotreba PCB-a i OCP-a zabranjena ili ograničena još 70-ih godina, oni su još prisutni u okolišu. Njihove koncentracije su niske i uglavnom podjednakog reda veličine, osim u slučajevima novog unosa tih spojeva u okoliš

Najotrovniji od 209 PCB-jevih spojeva "kongenera" nisu pronađeni ni u jednom od uzoraka s obje lokacije, kaže se u najnovijem istraživanju. Veće toksične vrijednosti tzv. mono-orto PCB kongenera izračunate su u uzorcima prikupljenim od donatora koji žive u Zadru, vjerojatno zbog poznate kontaminacije PCB-om tijekom rata početkom devedesetih godina, te uzimanja hrane od morskih plodova. Čak i te toksične vrijednosti nekoliko su puta niže od onih izračunatih na uzorcima prikupljenim u Slovačkoj i Češkoj, kažu autori – Daria Klinčić i Snježana Herceg Romanić s Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu, Marijana Matek Sarić sa Sveučilišta u Zadru, Judita Grzunov iz zadarskog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Branko Dukić iz Opće bolnice Zadar. Izračun procjene dnevnog unosa vrijednosti pokazao je da djeca na oba mjesta nisu u opasnosti od štetnog djelovanja organoklorovih spojeva prisutnih u majčinu mlijeku.