Najbolji studenti s područja matematike iz cijelog svijeta okupili su se u travnju u Zagrebu na Delta Competition, prvom globalnom studentskom natjecanju u primijenjenoj matematici. Organizatori su Simeon Stefanović, bivši predsjednik udruge Mladi nadareni matematičari ‘Marin Getaldić’ i Leonardo Desanti, član upravnog odbora EESTEC LC Zagreb (Electrical Engineering Students’ European Association) koji su u razgovoru za Poslovni dnevnik otkrili kako su im se javili mladi s brojnih prestižnih svjetskih sveučilišta, kako je matematičko znanje danas iznimno cijenjeno u poslovnom svijetu i što domaće kompanije mogu napraviti da privuku mlade talente sebi. Glavna tema ovogodišnje Delte bila je umjetna inteligencija (AI).

Kroz tri pažljivo odabrana potpodručja, sudionici su istraživali matematičke temelje i algoritamske pristupe iza razvoja AI tehnologija te njihovu primjenu u rješavanju suvremenih industrijskih i društvenih izazova. Na natjecanju u zagrebačkom hotelu Westin sudjelovalo je sto sudionika. Pobjedu je odnijela domaća ekipa Tourists sa Sveučilišta u Zagrebu, koju su činili studenti Namik Agić, Emanuel Tukač, Marko Dorčić i Toni Brajko.

Drugo mjesto osvojila je ekipa Prometheus sa Sveučilišta Cambridge iz Ujedinjenog Kraljevstva u sastavu Marco Dos Santos, Ruben Dahan, Arthur Dremaux i Benjamin Lapostolle, dok su treće mjesto zauzeli BAI BAI Boys sa Sveučilišta Bocconi iz Italije, a u timu su bili Sebastian Greenhalgh, Saba Kutibashvili, Yang YuQing i Hyunje Lee. Osim natjecateljskog dijela, program je obuhvatio niz predavanja i panel raspravu o budućnosti umjetne inteligencije, čime je dodatno naglašena važnost povezivanja akademske zajednice s industrijom i stvarnim izazovima suvremenog društva. Organizatorima je bio cilj pokazati kako matematika može biti pokretač stvarnih promjena u akademskom i poslovnom smislu.

Što vas je ispiralo da pokrenete ovo natjecanje?

Desanti: Sve je počelo ljetos, kad je Simeon (Stefanović) došao do mene s idejom da organiziramo matematičko natjecanje. Počeli smo s idejom malog natjecanja, eventualno regionalnog, no nije na tome ostalo.

Stefanović: Ideja je bila preko ljeta napraviti petnaestak zadataka i onda kada počne akademska godina, proširiti interes po hrvatskim sveučilištima i navesti hrvatske studente da u nekoliko kola rješavaju par zadataka. Kako bismo skupili ljestvicu rezultata i podijelili par nagrada. Ja sam bio zadužen za matematički dio, a Leonardo (Desanti) za promidžbu i oglašavanja po sveučilištima.

Desanti: Odmah mi je bilo jasno da trebamo krenuti ambiciozno. Napraviti veliki i kvalitetan projekt i imati natjecatelje iz cijelog svijeta. Uz to, većina matematičkih natjecanja je dosta apstraktna, baš zato smo mi odlučili napraviti konkretnu primjenu matematike u nekoj industriji, a s obzirom da je umjetna inteligencija (AI) jedno od trenutačno najpopularnijih polja, a iza nje ima puno matematike, poveznica je nekako bila logična.

Stefanović: Većina postojećih natjecanja, od osnovne škole do međunarodnih olimpijada, funkcionira tako da natjecatelji dođu, dobiju nekoliko zadataka poput dokazivanja teorema, jednakosti ili konstrukcija, i nakon toga odu kući. Takvi zadaci uglavnom nemaju izravnu primjenu u industriji i nisu nešto za što bi netko bio plaćen u praksi. Mi smo se htjeli odvojiti upravo po tome što su naši zadaci usmjereni na stvarne probleme. Problemi na našem natjecanju mogu se primijeniti u industriji za optimizaciju procesa, poboljšanje rada i unapređenje postojećih rješenja na tržištu.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Postoje li neke posebni uvjeti za natjecatelje?

Stefanović: Dobna granica koju smo odredili je između 18 i 26 godina.

Desanti: Razlog je ponajviše taj jer trenutačno u svijetu gotovo da i ne postoje matematička natjecanja za studente. Učenici u osnovnim i srednjim školama imaju razne olimpijade, kupove i druga natjecanja, ali kada dođu na fakultet, odjednom se više nemaju gdje pokazati i dalje razvijati svoje znanje. To je bio jedan od glavnih motiva zašto smo pokrenuli ovo natjecanje. Htjeli smo studentima pružiti priliku da nastave brusiti svoje vještine i primjenjivati ih na višoj razini. Zato nam je od samog početka cilj bio da natjecanje bude prestižno. Sretni smo jer je već u prvoj godini doseglo razinu koju ni mi sami nismo očekivali, upravo nam je to bila vizija od početka.

Povezujete matematiku i stvarne probleme, kako biste najjednostavnije opisali kako se to ovim natjecanjem postiže?

Stefanović: Općenito, problemi u IT industriji mogu se podijeliti u dvije skupine. Prva skupina su oni problemi za koje je moguće pronaći optimalno rješenje u razumnom vremenu, primjerice tijekom jednog dana ili nekoliko dana. Druga skupina su problemi kod kojih bi traženje najboljeg mogućeg rješenja trajalo izrazito dugo, potencijalno godinama ili čak beskonačno. Većina dosadašnjih natjecanja fokusira se upravo na prvu skupinu, gdje postoji jedno točno i optimalno rješenje. Mi smo se, s druge strane, odlučili usmjeriti na probleme iz druge skupine, gdje nije moguće direktno doći do savršenog rješenja. Umjesto toga, cilj je primjenom matematičkih metoda, modeliranja i optimizacije pronaći što bolje, dovoljno dobro rješenje.

Takvi problemi često spadaju u područje optimizacije. Primjerice, ako imate vrlo popunjen raspored s velikim brojem sastanaka, postoje načini da se taj raspored reorganizira kako bi bio učinkovitiji. Sličan princip primijenjen je i na raspored predavanja na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER), gdje se optimizacijom smanjuju preklapanja i studentima omogućuje kvalitetniji i pregledniji raspored. Isti pristup može se primijeniti i u industriji, gdje tvrtke s više odjela i složenim rasporedima mogu učinkovitije organizirati resurse i procese.

Zašto je umjetna inteligencija odabrana kao tema natjecanja?

Stefanović: Smatramo da je to trenutačno jedna od najpopularnijih i najbrže rastućih industrija na svijetu. Mnogi danas umjetnu inteligenciju poistovjećuju isključivo s alatima poput ChatGPT-a i velikih jezičnih modela. Mi želimo pokazati da to nije cijela slika. Cilj nam je približiti što se zapravo događa u pozadini kada korisnik pošalje upit, primjerice “daj mi recept za juhu s rezancima”, i kako sustav dolazi do konkretnog odgovora. Odnosno, želimo osvijetliti matematičke i algoritamske temelje koji stoje iza takvih rješenja.

Može li se povezanost AI-ja i matematike još više povećati?

Stefanović: Veza između matematike i umjetne inteligencije danas je praktički maksimalna jer je cijeli AI u svojoj srži temeljen upravo na matematici. Obrada svakog upita svodi se na velik broj matematičkih operacija poput množenja, zbrajanja i drugih izračuna. S vremenom se ti procesi mogu dodatno unaprijediti i optimizirati kako bi sustavi postali još brži i učinkovitiji.

Desanti: Primjerice, kada netko napiše da želi prijedlog što skuhati za ručak i pošalje upit u ChatGPT, u pozadini se odvijaju milijarde matematičkih operacija kako bi se generirao konkretan prijedlog jela.

Dakle matematičari su već danas ključni za AI?

Desanti: Matematičari su već iznimno traženi u tom području, no vjerujem da će potražnja za njima u budućnosti još značajno porasti. AI smo odabrali i iz dodatnog razloga, baš zbog njegove široke primjenjivosti u poslovnom svijetu. Poanta je da je AI danas relevantan gotovo za svaki tip poslovanja, zbog čega nam otvara i najširi krug potencijalnih partnera. Bez obzira radi li se o banci, IT tvrtki ili prehrambenoj industriji, gotovo svaka organizacija na neki način koristi AI u svom radu. Upravo zato nam je bilo važno staviti naglasak na AI kao područje koje povezuje matematiku s realnim poslovnim primjenama u različitim industrijama.

Je li to domaći poslovni svijet prepoznao?

Desanti: Imali smo odličan feedback iz poslovnog svijeta, prvenstveno zato što smo uspjeli okupiti zaista vrhunske studente iz cijelog svijeta. Došli su natjecatelji s prestižnih sveučilišta poput Cambridgea, Oxforda, ETH Züricha i UCLA-a. Ukupno smo imali sudionike iz više od 25 država i preko 25 sveučilišta, praktički sa svih kontinenata osim Afrike. Dodatno, među natjecateljima je velik broj bivših olimpijaca – matematičkih, informatičkih i fizičkih. Neki timovi imaju čak i dvoznamenkasti broj osvojenih medalja na olimpijadama.

Sve to potvrđuje da smo u Zagreb doveli sam vrh studentske scene. To je izuzetno zanimljivo i tvrtkama, pogotovo velikima koje ciljano traže upravo takve profile ljudi. Ponudili smo im priliku na jednom mjestu okupiti vrhunske studente iz cijelog svijeta. Osim internacionalnih sudionika, ostavili smo i minimalno 20 mjesta za domaće studente. Trenutačno imamo 28 prijava iz Hrvatske, među kojima su i bivši matematički olimpijci s PMF-a i FER-a. Time želimo spojiti najbolje međunarodne talente s najboljim domaćim studentima. Cilj nam nije napraviti još jedno standardno studentsko natjecanje, nego stvoriti nešto zaista veliko.

Stefanović: Uz to, natjecanje otvara i konkretne prilike za suradnju s industrijom. Tvrtke se kroz partnerstvo s nama mogu izravno povezati sa sudionicima, ali i aktivno sudjelovati, primjerice, predložiti vlastite zadatke i izazove te pokušati pronaći rješenja za stvarne probleme iz svog poslovanja.

Kako Hrvatska može pojačati podršku domaćim STEM talentima?

Stefanović: Smatram da bi Hrvatska trebala razviti centar izvrsnosti ili inkubator u kojem bi se sustavno radilo s mladim talentima. Ideja je da se potencijal prepoznaje već u osnovnoj ili srednjoj školi, a zatim kontinuirano razvija kroz fakultet i dalje. Takvo okruženje pružilo bi dodatnu podršku mladima kako bi mogli dalje usavršavati svoje vještine i usmjeriti se prema specifičnim područjima u kojima imaju najveći potencijal. Primjerice, ako nekoga jako zanima matematika, bilo bi idealno da postoji centar gdje se može povezati sa stručnjacima i profesorima koji bi ga dalje usmjeravali. Tako bi se talent mogao sustavno razvijati i usmjeravati u pravom smjeru kroz mentorstvo i dodatnu podršku.

Kako ocjenjujete kvalitetu domaćih fakulteta u usporedbi s europskima?

Desanti: Fakulteti nam daju jako kvalitetnu teorijsku podlogu. Od nas se stvarno traži da gradivo koje učimo razumijemo u dubinu i da ga dobro savladamo. Međutim, ono gdje malo kaskamo je praktični dio. Fokus je više na teoriji, pa se dogodi da nakon završetka fakulteta puno znamo, ali nismo uvijek sigurni gdje i kako to primijeniti u praksi. To je, po meni osobno, jedan od najvećih problema hrvatskih sveučilišta danas.

Što biste istaknuli kao prednost koju sudionici dobivaju sudjelovanjem u Delti?

Stefanović: Kroz samo sudjelovanje na natjecanju, studenti dobivaju priliku povezati se s drugim sudionicima i s cijelom industrijom, od profesora iz akademske zajednice do stručnjaka iz industrije. Osim toga, imaju priliku javno pokazati svoje znanje, što je izuzetno važno jer i tvrtke i društvo općenito jako cijene kada student može reći da je bio među najboljima na međunarodnom natjecanju, bilo u programiranju, informatici, matematici ili robotici. Mi smo odlučili biti prvi koji će im pružiti upravo tu priliku. To im je vrlo vrijedno i za životopis pri kasnijem nalaženju posla, a uz to natjecanje uključuje i nagradni fond do 10.000 eura, što dodatno naglašava ozbiljnost i razinu cijelog projekta.

Desanti: Nije da je cijeli event samo natjecanje. Imamo i snažnu edukativnu komponentu koja se odvija prije samog natjecanja, gdje dovodimo stručnjake iz industrije i partnere iz tvrtki da održe predavanja.

Kako je tekla selekcija natjecatelja?

Desanti: Zaista smo imali rigorozan selekcijski proces, gdje je bilo oko 170 prijava, a morali smo odbiti njih 70 jer je natjecanje ograničeno na 100 sudionika. Cilj nam je bio da tih 100 natjecatelja budu na stvarno vrhunskoj razini. Mislim da nemamo niti jednu ekipu koja nije sudjelovala na nekoj vrsti olimpijade, bilo matematičkoj, informatičkoj ili fizičkoj. Prvotno smo govorili da ćemo dovesti 100 najboljih matematičara, ali u praksi smo okupili širok spektar iznimno jakih mladih talenata iz različitih STEM područja, koji zajedno čine sam vrh te studentske scene.

Možemo li Deltu shvatiti kao malo probijanje Hrvatske na europsku AI scenu?

Stefanović: Definitivno, smatram da Delta kao natjecanje može poslužiti kao platforma kroz koju se Hrvatska može predstaviti međunarodnoj zajednici kao zemlja koja je kompetentna u tom području, od matematike pa sve do AI-a. Tako se pokazuje da hrvatski studenti mogu ravnopravno konkurirati kolegama iz inozemstva. Mislim da trenutačno, barem na razini talenata i znanja, ne zaostajemo značajno za ostatkom svijeta.

Je li vas iznenadila zainteresiranost studenata s vrhunskih međunarodnih fakulteta poput Oxforda i Cambridgea?

Desanti: Iskreno, malo smo se i sami iznenadili. Imali smo nekoliko strategija dolaska do sudionika, a jedna od njih bila je direktna komunikacija s fakultetima i studentskim udrugama. U tom procesu su nas, između ostalog, i Cambridge i Oxford prepoznali te su nas aktivno promovirali svojim studentima. To nam je bila posebno značajna i lijepa potvrda da je projekt prepoznat i na najvišoj akademskoj razini.

Stefanović: Dobili smo i konkretne mailove u kojima su nam studenti pisali da im je ideja odlična. Posebno im se svidjelo što nakon srednje škole ponovno imaju priliku sudjelovati u matematičkom natjecanju, jer im je upravo to nedostajalo. Iskreno, i meni je to bila jedna od početnih razloga za pokretanje natjecanja, osobno sam osjećao da nedostaje takav tip natjecanja na fakultetskoj razini.

Što biste poručili kompanijama o važnosti ulaganja u mlade matematičare u Hrvatskoj?

Stefanović: Želimo naglasiti da dobar matematičar u firmi može napraviti veliku razliku, ne samo u smislu smanjenja troškova i gubitaka, nego i u smislu značajnog povećanja učinkovitosti i ukupnih rezultata poslovanja. Na primjer, matematičari mogu prepoznati određene rizike, bolje procijeniti vjerojatnosti njihovog nastanka i kvalitetnije modelirati različite scenarije. Primjerice, kada ulazite u neki veliki trgovački lanac, raspored namirnica i proizvoda često je osmišljen baš tako da privuče kupcu privuče što više pažnje na ciljane artikle i potakne kupnju. Proizvodi su namjerno raspoređeni tako da ih što više vidite dok se krećete prostorom, kako bi se povećala izloženost i vjerojatnost kupnje. Smatram da matematičar takve sustave može bolje analizirati i optimizirati nego netko bez takve analitičke ili matematičke podloge.

Desanti: Vrhunski matematičari doslovno na neki način vide svijet drugačije. Oni često stvari promatraju iz potpuno drugačijeg kuta. Neke stvari koje oni uoče ili objasne, ja ponekad gledam i pitam se kako su uopće došli do toga, siguran sam da laiku nikad ne bi pale na pamet. Stvarno imaju drugačiji način razmišljanja i percepcije problema. U poslovnom kontekstu to je izuzetno vrijedno jer matematičari mogu prepoznati obrasce i prilike koje prosječna osoba neće uočiti, što u biznisu najčešće znači novac, odnosno potencijalno značajan utjecaj na profit i rast. Što se tiče hrvatskih firmi, većina vrhunskih matematičara prirodno cilja na velike globalne kompanije poput Googlea, Microsofta i sličnih. Ako ih žele privući, domaće firme moraju više ulagati u njih i ozbiljnije se potruditi oko razvoja takvih talenata, jer konkurencija za te tvrtke je iznimno jaka. Naši najbolji studenti često odlaze u velike sustave jer tako dobre pozicije i zaslužuju. Zato je važno da se i hrvatske firme dignu na razinu da postanu zanimljive mladim stručnjacima najvećeg kalibra.