Od šest investitora koji su protekla dva mjeseca otkupili ponudbenu dokumentaciju, Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP) pristigla je samo jedna obvezujuća i valjana ponuda za 3. maj Rijeka 1905, ona slovenskog poduzetnika i vlasnika šibenskog brodogradilišta Iskra Dušana Šešoka. No, hoće li Šešok i zaključiti ugovor o kupoprodaji i preuzeti riječko brodogradilište, još je prilično neizvjesno i ovisit će isključivo o državi.

Šešok je prihvatio rizik i pristao na uvjete države iz natječaja, a to je da plati cijenu veću od traženih 6,66 milijuna eura i potpiše izjavu o zadržavanju brodograđevne djelatnosti, te ne postavlja bilo kakve uvjete. No, s druge strane, država kao prodavatelj nudi 100-postotne udjele 3. maja za koje jamči da nemaju nikakvog tereta. Pred sam kraj natječaja, međutim, zakomplicirao se odnos ‘starog’ 3. maja, koji je u stečaju i iz kojega je prijenosom imovine i zaposlenika formiran ‘novi’ 3. maj 1905.

Protiv tog postupka kojeg je provela država, stečajni upravitelj Loris Rak (i to uz odobrenje vjerovnika koji predstavljaju samu državu) zatražio je od Trgovačkog suda u Rijeci odobrenje za pokretanje žalbe, zahtijevajući njegovo poništenje. Ta je činjenica vjerojatno ohladila interes nekih od kandidata koji su ozbiljnije razmatrali kupnju riječkog brodogradilišta.

Bez zabilježbe

U trenutku predaje ponuda, prema dostupnim informacijama, još uvijek nije bila upisana zabilježba na udjele koje se prodaje, no izgledno je da će stečajni upravitelj poduzeti taj logičan korak i da će 3. maj imati zabilježbu sve dok se na sudu u Rijeci ne donese konačna odluka o njegovoj žalbi.

Dakle, ponuda Šešoka je valjana, ali je upitna prodaja s pozicije države, koja se u roku od najkasnije 120 dana predviđenih za zaključenje ugovora, treba potruditi oko statusa tvrtke koju prodaje.

U Rijeci je interes Šešoka pozitivno dočekan jer se već dokazao u “podizanju iz mrtvih”, u slučaju brodogradilišta u Šibeniku, ali i nekih drugih industrijskih tvrtki u Hrvatskoj i susjednim državama. Uz dobro upravljanje i ulaganja od po 30 milijuna eura u Iskra brodogradilištu 1 i u zagrebačkoj Elki nakon njihova preuzimanja, a više desetaka milijuna eura novih ulaganja u svakoj od tih tvrtki u pogone i modernizaciju su u tijeku ili slijede u narednih par godina. Brojke najbolje pokazuju da su te tvrtke doživjele oživljavanje, gledajući samo prihode – šibenski škver, koji je Šešok kupio u stečaju 2019., još prije pet godina imao je prihode na razini šest milijuna eura, a lani 27 milijuna, dok ove godine vlasnik procjenjuje da će dosegnuti 30 milijuna eura.

U tvornici kablova Elka, prije preuzimanja 2021., prihodi su iznosili 64 milijuna eura, a lani su prešli 128 milijuna. Ove godine procjene su da će iznositi oko 145 milijuna, a Šešok očekuje da će se iduće godine udvostručiti. Jednostavno, uspijeva se doći do poslova i narudžbi, a bude li uspješno završena priča s preuzimanjem 3. maja, izgledno je da će se knjiga narudžbi početi popunjavati vrlo brzo.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Planovi za škver

“Već prvi dan ljudi su počeli zvati i traže razgovor”, kaže nam Šešok. No, uz posao, u 3. maj mora se puno investirati, a dok se ne zaključi ugovor, o planovima koje ima za riječki škver, on još ne želi izlaziti u javnost. Siguran je samo da to iziskuje osjetno veće iznose nego što su sve njegove dosadašnje i investicije koje su u pripremi u Elki i šibenskoj Iskri.

Što se tiče postupka koji je pokrenuo stečajni upravitelj 3. maja, za očekivati je da će država biti zainteresirana da ova prodaja ne propadne, te da će se prije čekanja sudske odluke o žalbi, raditi na nagodbi s državom, koju je prema dokumentaciji iz stečajnog postupka sam Loris Rak i najavio. Bez toga, od prodaje ‘novog’ 3. maja ništa, a i njegova budućnost bit će upitna.