Privatne osiguravateljske kuće tražit će od Vlade izmjenu Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju jer njegove odredbe zdravstvenim ustanovama praktično zabranjuju pružanje usluga dodatnog zdravstvenog osiguranja. Iako se spomenuti zakon ljetos mijenjao navodno baš radi poticanja dobrovoljnog osiguranja, koje je navedeno u vladinoj Strategiji razvoja zdravstva, u zadnjih nekoliko mjeseci ostvarile su se bojazni privatnih osiguravatelja i ravnatelja zdravstvenih ustanova da je riječ samo o deklarativnim najavama, odnosno da su radi zaštite monopola Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje žrtvovani njihovi poslovni interesi, ali i kvaliteta zdravstvene usluge. Naime, po Zakonu koji je Sabor izglasao u srpnju, poslove dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja mogu obavljati samo osiguravateljske kuće i zdravstvene ustanove koje imaju suglasnost Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koja se, dakako, ne može dobiti ako nisu ispunjeni određeni uvjeti. Sklapanje ugovora o dodatnom osiguranju, međutim, moguće je samo za kapacitete izvan onih ugovorenih s HZZO-om, što većinom nije problem kad je u pitanju prostor, odnosno višak bolničkih postelja, no nepremostiva je prepreka u kadrovskom smislu. Temeljem ugovora koje naše zdravstvene ustanove zaključuju sa Zavodom proizlazi da su svi zdravstveni djelatnici ugovoreni s HZZO-om pa se postavlja pitanje kad i pod kojim uvjetima netko može pružati uslugu izvan obveznog zdravstvenog osiguranja. Kako se moglo očekivati, dok je nekoliko privatnih osiguravatelja u studenom dobilo blagoslov ministra zdravstva za obavljanje djelatnosti, potrebnu suglasnost nije dobila još nijedna zdravstvena ustanova.

Točnije, tek nekoliko bolnica podnijelo je zahtjev za dobivanje suglasnosti, a prema našim informacijama ministarstvo je sve zahtjeve odbilo, odnosno “poslalo na doradu”. Nitko, međutim, ne zna kako udovoljiti novim propisima te većina ravnatelja zapravo čeka potez privatnih osiguravatelja kojima dobivena suglasnost ne znači ništa kad nema ustanova koje će pružati usluge koje oni kane platiti. U međuvremenu svi oni posluju izvan zakona jer mnoge bolnice u Hrvatskoj već godinama pružaju usluge nadstandarda pacijentima koji imaju ugovor s privatnim osiguravateljima. Logično je stoga da se u bolnicama već tjednima ne može izvući nijedna službena izjava ravnateljstva. Da će službeni zahtjev Ministarstvu zdravstva ići što prije, odmah poslije novogodišnjih praznika, za Poslovni dnevnik potvrdila je Viktorija Bradić, predsjednica uprave Croatia zdravstvenog osiguranja.
– Iako se uporno ponavlja da je Ministarstvo zainteresirano za razvoj dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, zakonodavac ne samo da nije za to stvorio uvjete, već ga je onemogućio – ističe Bradić i dodaje da je bolnički menadžment onemogućen da svojoj ustanovi stvori dodatni prihod, odnosno pruža usluge koje HZZO ne može pokriti. Rezultat su liste čekanja koje otvaraju put korupciji, a druga posljedica je okretanje osiguravatelja privatnom sektoru koji se rijetko kad okreće zdravstvenim uslugama koje ne donose veći profit. Poznato je da je dobrovoljno osiguranje u uvjetima koji vladaju na domaćem tržištu zdravstvenih usluga jedna od najvažnijih mjera ostvarivanja zarade koja će zakrpati rupe bolničkih limita. Fiksni troškovi u bolnicama izuzetno su visoki, a mogu se smanjiti kroz pružanje usluga dodatnog zdravstvenog osiguranja povećanjem opsega rada. S druge strane, okretanje privatnim ustanovama dugoročno je neodrživo upravo zbog kadrova. Naime, često se događa da se zdravstveni djelatnici u privatnim ustanovama regrutiraju upravo iz javnih zdravstvenih ustanova, odnosno zdravstveni djelatnici koji bi usluge mogli pružati u javnim ustanovama sada to čine kod privatnika.