Odluče li Ivica Todorić, Marko Pipunić, Enver Moralić ili Stipo Matić investirati u nove sustave navodnjavanja na nekom od svojih imanja većih od 200 hektara, država će im u jednoj kalendarskoj godini gradnju dovoda vode do parcele sufinancirati 80 posto. Odluči li se na takav zahvat N. N. koji raspolaže sa 4,9 hektara, država će mu podmiriti samo 30 posto ukupnih troškova.

Čobankovićevi kriteriji
Spomenuti limiti dva su od četiri modela potpore razrađena Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba koji je u primjenu krenuo početkom srpnja, a potpisuje ga ministar regionalnog razvitka i potpredsjednik Vlade Božidar Pankretić. Novcima poreznih obveznika, stoji u Pravilniku, sufinancirat će se projekti u cjenovnom rasponu od 100.000 do 10 milijuna kuna. Ovakvim razvrstavanjem poljoprivrednika Vlada, odnosno resorno ministarstvo, i dalje očituju apsurde. I za navodnjavanje oranica darežljiviji su prema velikim farmerima koji ostvarenim volumenom proizvodnje zarađuju znatno više nego mala gospodarstava. Međutim, četiri kriterija nisu Pankretićevo otkriće, ustanovljeni su 2007. u vrijeme dok je regionalni razvoj vodio ministar Petar Čobanković. Do novog pravilnika nije bilo limita u visini državnih darovnica za navodnjavanje pa su pojedinci navodno iz državnog proračuna vukli goleme iznosa kuna. Problemi s punjenjem proračuna i/ili direktive iz EU dva su najvjerojatnija razloga uvođenja limita na novčane potpore za gradnju sustava za navodnjavanje. Korisnik ne smije na bilo koji način otuđiti ulaganje pet godina nakon završetka investicije, a u 20 godina ne smije promijeniti namjenu. Nalaziti se u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava jedan je od uvjeta za dobiti navedena sredstva. Upisnik otkriva da je u 2009. samo 675 gospodarstava imalo posjed veći od 100 ha, dok je istodobno njih 120.230 raspolagalo parcelama manjim od tri hektara. “S takvim kriterijima država je opet izravno stala na stranu velikih i bogatih farmera što nije dobro”, ističe Zoran Kovač koji u Poljoprivrednoj komori vodi sekciju proizvođača povrća. “Uzgojem povrća bave se gospodarstva koja nemaju zemlje, u pravilu obrađuju 3-5 hektara”, kaže i dodaje: “Sretnici su čiji posjed u komadu iznosi pet hektara.”

Malima teško do kredita
Kada je gradio sustav za navodnjavanje, samo je dubinski bunar platio 10.000 eura; prosječna cijena sustava navodnjavanja za pet hektara skuplja je od 50.000 eura. Mala gospodarstva teško dolaze do kredita, nije zaživio ni operativni program, ukinuta su kapitalna ulaganja. Kovač smatra da mala poljoprivredna gospodarstva moraju dobiti 80 posto, a veliki 30. “Hrvatska uvozi 30-40 posto svježeg i čak 90 posto sušenog povrća. S pravom potporom i boljim nadzorom tržišta i granice moguće je okrenuti te trendove”, zaključuje.