Slučajno ili ne, objavom jednog dosad nepoznatog podatka u svojoj arbitražnoj tužbi protiv Hrvatske mađarski MOL izvrgnuo se mogućoj pravnoj odgovornosti, ali i multimilijunskim tužbama nekadašnjih vlasnika dionica Ine.

Radi se o bilješci sa sastanka predstavnika Vlade i MOL-a od 26. kolovoza 2008., kada je prema tvrdnjama iz mađarske tužbe, već dogovoren sporni posao državnog preuzimanja Inina plinskog biznisa. Kako je domaća javnost prvi put o tom dogovoru izvještena u prosincu te godine, a u međuvremenu je MOL proveo uspješnu javnu ponudu za kupnju dionica Ine, otvara se pitanje jesu li na taj način – raspolažući informacijama važnim za poslovanje kompanije koje drugim ulagačima nisu bile poznate – Mađari, ali i tadašnja hrvatska Vlada prekršili pravila burzovnog trgovanja. Riječ je o otvorenom putu za tužbe oštećenika iz redova tadašnjih investitora i onih potencijalnih: mogli bi tužiti oni koji su prodali svoje dionice MOL-u u rujnu 2008. u postupku dobrovoljne javne ponude, kao i potencijalni ulagači koji su se mogli kontraponudom natjecati za Inu, a nisu to učinili. Ključni materijalni dokaz u takvim tužbama mogao bi biti zapisnik sa sastanka iz kolovoza 2008. koji je u svojoj arbitražnoj tužbi po prvi put otkrio MOL.

"Tužbe su teorijski moguće", izjavio je za Poslovni dnevnik profesor splitskog Pravnog fakulteta Hrvoje Kačer, koji smatra da su Vlada i MOL trebali objaviti tu informaciju. "Dosta opasna igra je po srijedi kada je MOL stavio tu kartu na stol. Otkrivanjem tog podatka on ne jača svoju poziciju, odnosno  u najmanju ruku, riječ je o maču s dvije oštrice. Pogriješila je i druga strana, tj. Vlada a manipulacija tog tipa je kažnjiva", kaže Kačer, dodajući kako se po njemu radi o insajderskoj informaciji koja utječe na korektnost postavljene cijene u ponudi, dok drugi s njom nisu raspolagali. I po mišljenju još jednog splitskog profesora, Ivice Pervana s Ekonomskog fakulteta iz Splita riječ o cjenovno relevantnoj informaciji.

Čini se da je Republika Hrvatska u razgovoru i dogovoru s MOL-om davala određene informacije koje su mogle utjecati na cijenu dionica, te su ih svi dioničari trebali znati, a ne samo država kao većinski vlasnik. Je li to i pravno moralo biti tako zaista ne znam jer nisam pravni ekspert. Ako je plinski biznis stvarao gubitke, a država ga je trebala preuzeti, onda bi zbog toga nakon preuzimanja profit Ine treba biti veći, kao i njena vrijednost", kaže Pervan. Ta činjenica mogla bi biti osnova za tužbu, Naime, stvari nisu jednoznačne, niti crno-bijele, pa Kačer ističe da je jedan par rukava zabranjeno ponašanje i kršenje normi, a  drugi je eventualna naknada štete. 

Braniteljskih 7 posto
I dok bi se ugovor koji je sklopljen kršenjem norme mogao pokazati kao ništetan, odlučujuće je koliko dugo je bio poznat podatak o takvom dogovoru koji nije bio objavljen, a da pritom nije reagirao. S time bi imao problema Braniteljski fond, koji je u spornoj ponudi MOL-u prodao oko 7 posto Ine. Naime, pitanje je koliko je braniteljski fond bio samostalan i neinformiran s obzirom da je u ključnom tijelu bila tadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Braniteljski fond bi protiv MOL-au navedenom slučaju imao dosta slabih strana, a nije u boljoj situaciji niti običan mali dioničar. 

Po uzoru na Udrugu Franak
S aspekta takvog investitora pravi problem pojavljuje se stoga što se ne  isplati voditi postupak i boriti se za efekt koji u konačnici može donijeti obeštećenje od svega nekoliko  tisuća kuna. No, nije ista stvar ako bi se mali doničari povezali. Kačer tvrdi da ako bi netko mobilizirao i objedionio bivše Inine male dioničare stvaranjem uduge poput Franka u tom slučaju nastala bi relevantna snaga kojoj bi se sudski spor, kaže, isplatio. "Tek tako snažni mogli bi postići pravi rezultat", kaže Kačer. 

Iznošenje neistinitih podataka

MOL je mogao korigirati ponudu

Kako se čini, u tajnosti i iza leđa investicijske javnosti, samo u uskom krugu oni uključenih u pregovore, ostala je važna informacija o plinskom dogovoru, i to tijekom značajnog dijela procedure javne ponude u rujnu kad su se dioničari vagali hoće li prihvatiti Molovu ponudu lišeni ikakvog saznanja o tome.   Mol je 14. srpnja 2008.  objavio svoju namjeru preuzianja Ine u većinsko vlasništvo. U free flotu tad se nalazilo 30-ak posto dionica. Na samom kraju roka, on je 12. kolovoza predao svoju ponudu, Hanfa ju je odobrila početkom rujna. No, sve do 24. rujna Mol je svoju ponudu mogao korigirati, odnosno izmijeniti je, a nije. Za iznošenje neistinih podataka po Zakonu o preuzimanju dioničkih društva za one koji su ponudu primali predviđena je solidarna odgovorost, a Kačer kaže da se tako može ostati bez cijele imovine.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?