S prvih tisuću tzv. fantomskih tvrtki država je počela veliko tržišno pospremanje. Čisti tržište od poduzeća-duhova, onih koji nikog ne zapošljavaju, a stvorili su 13,5 milijardi kuna dugova. Likvidacija 19.000 tvrtki vodit će se po skraćenom postupku.

Vjerovnici će moći preuzeti vođenje klasičnog stečaja protiv takvih dužnika, no takvih praktički neće biti zbog manjka imovine potrebne za troškove vođenja stečaja i ikakvo namirenje. Tako će se tražbine godinama stvarane, a teške 13,5 milijardi kuna, morati masovno otpisivati. Godinama su prema takvim tvrtkama postojali politički obziri. Žmirilo se na to da one postoje, a one su dovele vjerovnike, a dijelom i državu, u nemoguću situaciju. Od toleriranja nereda stvorena je velika šteta, a gospodarske ili političke koristi nema. Nego se potvrđuje da je ključni problem uvijek raskorak između prava, tj. zakonskog okvira i prakse, odnosno primjene. U tu “rupu” ugurali su se nesavjesni poduzetnici, a na kraju je ispalo da je to masovni slučaj. Danas više i nije tako bitno jesu li kulise slučajno montirale ili ne. Važno je da tvrtke imaju registraciju i osnivače, svoju povijest, i to zbog raširenog uvjerenja da ih je najviše služilo za razne oblike “tuneliranja” novca. Hoće li se time država baviti dok uvodi red što je trebala davno napraviti? Hoće li nam reći koliko je od takvih pretrpio štete državni proračun?