Iako stručnjaci već upozoravaju na rupe u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, ministar financija Slavko Linić ne namjerava ga mijenjati. Glavni je problem, praksa je već pokazala, nereguliran položaj vjerovnika koji svoje tražbine nisu prijavili u predstečajnoj nagodbi i nastavljaju parnice. Sve vjerovnike osim banaka koji imaju hipoteke (razlučna prava), osobito dobavljače koji vode parnice s dužnicima, zanima gube li prava ako, primjerice, ne sudjeluju  u postupku. Kako novi zakon nigdje ne spominje parnice, mnogi smatraju da im prava ostaju, što bi značilo da sklopljena nagoba nema učinka na ovrhu pravomoćne presude koju sud izrekne nakon sklapanja nagodbe. Financijska agencija, međutim, odbija to komentirati jer je "nadležna samo za provedbu postupka predstečajne nagodbe". Pitanje je to, kažu, za Ministarstvo financija. Iz Porezne uprave pak došao je odgovor koji se može različito interpretirati.

Dobivaju li s presudom?
Porezna uprava poziva se na članak 80 te objašnjava princip koji vrijedi za ovršne isprave koje nisu bile prijavljene u postupku predstečajne nagodbe: "Ako su nastale prije otvaranja postupka, za trajanja predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu do proteka roka za izvršenje predstečajne nagodbe". Što to znači za parnice koje nisu pravomoćno završene, pa nema ovršne isprave? Pravnici to različito tumače. Profesor Mihajlo Dika s Pravnog fakulteta smatra da vjerovnici koji odluče ne sudjelovati u postupku nagodbe, jer vode sudske sporove s dužnicima, na taj način neće doći u bolju poziciju ako i kad dobiju u svoju korist pravomoćnu presudu. "Nagodba djeluje prema svim tražbinama osim onih izlučnih i razlučnih vjerovnika te radnika kao privilegirane skupine vjerovnika", objašnjava Dika. Smanjenjem obveza i odgodom plaćanja, podsjeća, trebaju se stvoriti uvjeti za financijsko ozdravljenje dužnika, pa je pretpostavka sklapanja nagodbe da vjerovnici tako postignu bolje namirenje nego u stečaju. Kad dužnik postigne nagodbu s vjerovnicima, moći će se kasnije pozivati na postignutu nagodbu prema svim svojim priznatim vjerovnicima, objašnjava. "Tako će nakon sklopljene nagodbe oni vjerovnici koji dobiju pravomoćnu presudu moći naplatiti dio svoje sudski priznate tražbine, razmjerno uvjetima namirenja iz nagodbe", kaže Dika. Zbog parnica koje su u tijeku nužna su zakonska poboljšanja, smatra odvjetnik Mićo Ljubenko. Drugi je problem, ističe, i to što zakon ne uređuje pitanje vjerovnika koji ne sudjeluju u nagodbi. Kako ne određuje kakav je učinak nagodbe na parnice u tijeku i neprijavljene vjerovnike bez ovršnih isprava, može se zaključiti da ga i nema.

Uzor Stečajni zakon
"Pitanje transparentna statusa vjerovnika u smislu odnosa prijavljenih i neprijavljenih tražbina, kao i spornih i nespornih, potrebno je poboljšati. To se neće moći riješiti tumačenjima ili sudskom praksom jer nema odredbe u samom zakonu. Za tumačenje je potrebna makar nejasna odredba zakona. Ovako će se tumačiti nepostojeće odredbe zakona prema cilju koji se htio postići. Treba po potrebi napraviti izmjene po uzoru na Stečajni zakon, koji jasno i izrijekom određuje status neprijavljanih i spornih vjerovnika. Zakon će imati punu afirmaciju ako ponudi pouzdane modele restrukturiranja, a status vjerovnika za to je ključan element", tvrdi Ljubenko.

Tri scenarija
Moguća su, dakle, tri scenarija. Zbog navodne rupe u zakonu pravomoćne presude koje naknadno stignu na ovrhu mogu ugroziti sklopljene nagodbe. U vezi s time Ljubenko kaže da je neprihvatljivo da se ne zna koliko će vjerovnika i njihovih tražbina kasnije sudjelovati u namirenju, a nisu bili predviđeni u nagodbi. Druga je mogućnost da će nakon sklopljenih nagodbi između dužnika i onih vjerovnika koji u nagodbi nisu sudjelovali krenuti nove parnice, i to nakon što vjerovnicima sud u cijelosti prizna tužbeni zahtjev. U tom slučaju, kaže Dika, strana koja se protivi izvršenju moći će prigovoriti na predstečajnu nagodbu. To znači da bi se vjerovnik koji nije sudjelovao u nagodbi na osnovi pravomoćne presude uspio namiriti u istom omjeru kao i onaj koji je u njoj sudjelovao. Po trećoj varijanti, namirili bi se tek nakon proteka roka za izvršenje nagodbe.

Što bi se moglo događati u praksi?

1. Pravomoćne presude koje naknadno stignu na ovrhu ugrozit će sklopljene nagodbe
2. Prigovor dužnika pozivanjem na nagodbu otvorit će mogućnost namirenja po istim uvjetima i onima koji u nagodbi nisu sudjelovali
3. Vjerovnici koji u nagodbi nisu sudjelovali mogli bi se namiriti nakon isteka roka izvršenja nagodbe