Varaždin je obilježio Međunarodni dan sjećanja na holokaust. Zajedno s predstavnicima Židovske općine Čakovec i malobrojne varaždinske židovske zajednice, gradonačelnik Goran Habuš, njegov zamjenik Vjeran Radelić te predsjednik Gradskog vijeća Josip Hehet na Židovskom groblju otkrili su memorijalnu ploču svim preminulim članovima židovske zajednice.
"Varaždin se može podičiti mnogim stvarima, ali ne može činjenicom da smo bili jedan od prvih gradova koji je, da tako velim ondašnjim žargonom, bio "Juden frei". To je povijesna činjenica koju ne možemo ispraviti, ali zato možemo svake godine upozoravati na to što se dogodilo. Tolerancija i ljudska prava su nešto što ljudski rod poznaje već dugi niz godina pa ipak dolazi i danas do zločina protiv čovječnosti. Ako me pitate o sudbini dva spomenika židovske zajednice u Varaždinu – sinagogi i groblju – groblje uređuju Parkovi onoliko koliko mogu, danas smo postavili spomen ploču koja govori o nestanku dobrog dijela naših Varaždinaca; sinagogi smo dodijelili namjenu multikulturalnog centra koji će, nadam se, uskoro biti prepoznat od onih koji to moraju prepoznati na razini države da bi dobili sufinanciranje. Nažalost, sinagoga je danas ruglo, zbog svih silnih intervencija u proteklih 70 godina, no vjerujem da ćemo joj vratiti stari sjaj." – rekao je gradonačelnik Goran Habuš.

Autor idejnog rješenja memorijalne ploče je Ivan Mesek, koji je s nekoliko potomaka varaždinskih Židova pokrenuo inicijativu za postavljanje spomen-ploče. Sam izgled ploče nastavak je osnovne koncepcije- ona je prazna, asocira na grobne spomen-ploče, bez uklesanih imena, dok su pri dnu naglašena dva datuma- 1941., godina kada je većina Židova protjerana iz grada Varaždina, te 2015. godina kada je ploča postavljena. Na otkrivanju ploče bili su nazočni i sudionici Stručnog skupa „Poučavanje o holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti“ koji se u Organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održava do 28.siječnja.

Inače, prva Židovska bogoštovna općina na području nekadašnje Hrvatske i Slavonije utemeljena je 1777. u Varaždinu, a prva sinagoga sagrađena je 1812. u Dravskoj ulici. Iako je židovska zajednica na ovom području razvijala intenzivnu gospodarsku djelatnost, sva građanska prava stječu tek nakon 1873. godine kada se ravnopravno uključuju u kulturni, društveni i politički život Varaždina, gdje Židovi dolaze kao putujući trgovci iz Mađarske. Unatoč zabrani posjedovanja vlastitih nekretnina, nekolicina ih se uspijeva trajno nastaniti, a Gradsko poglavarstvo usvaja ustupke kojima im se omogućuje povremeni boravak i trgovanje. Pravo stanovanja na području Varoši službeno je priznato 1781., a velik korak bio je Edikt o vjerskoj toleranciji koji je donio Josip II. Popis iz 1790. govori o 13 židovskih obitelji nastanjenih u Varaždinu, dok je 21 godinu kasnije bilo nastanjeno njih 29, iako je isprava koju je izdalo Gradsko poglavarstvo naglasila da se broj obitelji ne smije povećavati. Za vrijeme rata s Mađarima 1848/1849 vlada izrazito protužidovsko raspoloženje, pa Poglavarstvo donosi odluku da se trebaju iseliti iz grada, na što intervenira ban Jelačić. Za vrijeme tih zbivanja određen broj Židova napustio je Varaždin. Za njihovu ravnopravnost u Hrvatskoj u Saboru zalagao se varaždinski zastupnik Dragutin Pust, a nakon konačnog priznavanja građanskih prava njihov se broj stalno povećavao. No, početkom 20. stoljeća broj Židova pada radi preseljenja u druge gradove, kroatizacije s pohrvaćenjem prezimena, prelaska na katoličanstvo i niskog nataliteta. Nakon uspostave NDH većina Židova već u ljeto 1941. biva masovno otpremljena u logore, iako su neki uspjeli pobjeći. Konačan broj Židova stradalih u logorima do danas nije utvrđen, no govori se o brojci od dvjestotinjak. Židovska zajednica je nestala i  kao takva se nikada nije oporavila, pa u Varaždinu ne postoji židovska općina.