Digitalizacija gospodarstva, a i cjelokuponog društva, je neminovni proces koji se događa već 10-ak godina, a zatvaranje uslijed korona krize je dodatno ubrzalo i proširilo doseg digitalizacije. Kakva je situacija u Hrvatskoj i regiji, koji su glavni izazovi te što možemo od digitalizacije očekivati u narednom razdoblju, govori Domen Zadravec, partner u EY Parthenonu, zadužen za upravljanje poslovanjem EY Partenona na tržištu srednje Europe

Koliko je digitalizaciju i ambiciozne ciljeve na razini cijele EU poremetila, ili možda pogurala, korona kriza?

U svom posljednjem romanu Porijeklo Dan Brown govori o tome kako je sljedeći korak ljudske evolucije potpuno sjedinjavanje čovjeka s tehnologijom gdje će granice između digitalnog i stvarnog biti zamagljene ili izbrisane do te mjere da će se u narednih 50 godina jednostavno dogoditi: ‘čovjek = tehnologija’. Vjerujem da danas u modernim ekonomijama vrijedi pravilo ‘kompanije=tehnologija’ i to je ono što se generalno naziva industrijskom revolucijom 4.0. EU definira ciljeve digitalizacije u područjima usvajanja digitalnih vještina, uspostavljanja infrastrukture nužne za podržavanje tehnologije i osiguranja cjelovitog upravljanja podatcima.

Pandemija je pozitivno utjecala na usvajanje digitalnih vještina jer je primorala ljude da svakodnevne probleme rješavaju kroz digitalne kanale. Dodatno, pozitivno je utjecala i na upravljanje podacima, gdje su mnoge države imale priliku identificirati ključna područja u kojima treba napredovati. S druge strane, pandemija je negativno utjecala na razvoj infrastrukture, posebno tijekom 2020. koja je slovila za godinu u kojoj će početi masovna primjena 5G tehnologije.

Kako vidite situaciju u Hrvatskoj i zemljama regije, a u odnosu na neke lidere digitalizacije u EU ?

Što se tiče Hrvatske i regije, najveći zaostatak u odnosu na EU je prije svega razvoj infrastrukture. Rasprostranjenost širokopojasnog interneta u domaćinstvima u Hrvatskoj je ispod prosjeka EU za oko 7%, a u domaćinstvima koja imaju širokopojasni internet rasprostranjenost brzog interneta (preko 100 mbps) je 20% manja u odnosu na EU prosjek.

Koji su danas glavni izazovi za digitalizaciju u Hrvatskoj i usporedivim zemljama?

Velik izazov bit će povećanje rasprostranjenosti širokopojasnog interneta, prije svega zbog specifične geografske konfiguracije Hrvatske, ali implementacija 5G tehnologije i korištenje brzog bežičnog širokopojasnog interneta koji 5G omogućuje je jedno od potencijalnih rješenja.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Često se može čuti da je hrvatsku industriju teško digitalizirati na neki standard 4.0 jer se uglavnom radi o bazičnoj industriji male dodane vrijednosti?

Hrvatska ima prednosti u odnosu na Uniju, gdje je nedavno istraživanje EU pokazalo da ima jaku digitalnu poduzetničku kulturu (20% iznad prosjeka EU). Ulaganje u razvoj poduzetničke kulture, omogućuje financiranje inovativnih kompanija, a podrška države će dovesti do snažnijeg poticaja opće digitalizacije. Najveći broj inovativnih kompanija će biti u industrijama visoke dodane vrijednosti, prije svega zbog kompleksnih procesa u tim industrijama, na koje digitalizacija ima veliki utjecaj. Međutim, ne treba zanemariti utjecaj difuzije tehnologije između različitih industrija, gdje će razvojem inovativnog poduzetništva u Hrvatskoj benefite imati i tradicionalne ili manje inovativne kompanije, prije svega zbog mogućnosti primjene rješenja domaćih inovativnih kompanija i lakšeg transfera znanja.

Opće je prihvaćeno stajalište da je usluge puno lakše digitalizirati nego industriju. Je li to točno?

Postoji i uvjerenje da je lakše digitalizirati usluge jer su usmjerenije na optimizaciju procesa pa su krajnjim korisnicima ranije vidljivi benefiti digitalizacije; primjerice, skraćeno vrijeme određene usluge ili smanjenje troškova i cijene. Međutim, proizvodne kompanije su sve više fokusirane na digitalizaciju kojom će unaprijediti poslovanje i proizvodne procese. Stoga će se najprije digitalizirati procesi koji nisu odmah vidljivi krajnjem korisniku (npr. automatizacija procesa proizvodnje) pa će zato percepcija da su usluge ‘digitaliziranije’ postojati i dalje.

Nedavno je na jednoj tehnološkoj konferenciji spomenuto da je globalno financijska industrija među najdigitaliziranijima, no da je u Hrvatskoj ispod globalnih standarda po tom pitanju?

Digitalizacija usluga je možda najvidljivija kod financijskih institucija, gdje se pojavljuje velik broj inovativnih kompanija koje digitalizacijom unapređuju procese i mijenjaju prirodu financijske industrije koja je tradicionalno orijentirana na rizike. Digitalizacija ističe fokus na korisnika, prije svega kroz automatizaciju i digitalizaciju procesa u kojima korisnik sudjeluje. Svakako, digitalizacija utječe i na bolje upravljanje rizikom gdje AI sustavi mogu mnogo bolje predvidjeti i kvantificirati rizike od čovjeka u organizacijama gdje su baze podataka sređene tako da ih sustavi mogu koristiti.

Najveći izazov digitalizacije financijske industrije u Hrvatskoj je definitivno razvoj internih IT kapaciteta i upravljanje podacima. Digitalizacija zahtjeva transformaciju IT sustava kako bi se postigla fleksibilnost te je glavno pitanje kako izvršiti transformaciju IT sustava, a ne ugroziti kontinuitet i kvalitetu poslovanja. Naravno, tu je i pitanje podataka, gdje je izazov u rješavanju velike količine, ali lošije kvalitete podataka. Sređivanje podataka i njihovo sistematično upravljanje kroz implementaciju big data koncepta bit će ključan izazov hrvatskih financijskih kompanija.

Koliko digitalizacija utječe na promjene u maloprodaji i hoće li klasične trgovine preživjeti?

Moje viđenje je da će se dogoditi nešto slično kao i u maloprodaji, gdje online prodaja djelomično utječe na smanjenje broja trgovina, ali još značajnije utječe na evoluciju fizičkih trgovini koje više nisu samo mjesta kupovine i prodaje, već postaju mjesta okupljanja gdje potrošači dolaze kako bi zadovoljili potrebe za druženjem, umjetnošću i slično. Svakako digitalizaciju u financijskom sektoru, kao i digitalizaciju u maloprodaji ne treba striktno gledati kao alternativu fizičkom prisustvu, već kao poticaj da fizičko prisustvo u ovim industrijama evoluira u nove koncepte koji će biti privlačni korisnicima.