Troškovi za lijekove u zdravstvenim sustavima svih europskih zemalja rastu iz godine u godinu, a tri su glavna razloga zašto. Demografska tranzicija dovodi do znatnog rasta broja starijih građana opterećenih kroničnim bolestima, brz razvoj medicinske znanosti omogućio je mnogobrojne terapijske mogućnosti za bolesti koje jedva da su se liječile unatrag nekoliko desetljeća, a povećana su očekivanja stanovništva koje bez iznimke očekuje najkvalitetniju skrb, potpuno usporedivu s praksom u katkad mnogo bogatijim zemljama, sa što nižom razinom osobne financijske participacije.

Budući da sve europske zemlje za zdravstvo raspolažu ograničenim količinama javnih sredstava, posljednje desetljeće brzo se razvijaju regulatorne mjere kojima države pokušavaju ograničiti rast profita farmaceutske industrije, a istovremeno osigurati najsuvremenije lijekove za građane. Mjerama se pokušavaju sniziti cijene starih lijekova na kojima su tvrtke već zaradile pozamašne iznose te ograničiti financijsku potrošnju na lijekove koji tek ulaze na tržišta. U Hrvatskoj je uvođenje najsuvremenijih regulatornih mjera po ugledu na druge europske zemlje omogućilo HZZO-u da od lipnja prošle do srpnja ove godine na liste lijekova uvrsti čak 47 inovativnih lijekova pod patentnom zaštitom, bez znatnog porasta troška na lijekove. Usporedbe radi, u sedmogodišnjem razdoblju od 2002. do 2009. na liste lijekova uvršteno je 45 inovativnih lijekova, a trošak za receptne lijekove porastao je sa dvije na tri milijarde kuna. Važnost učinka prošlogodišnjeg uvrštavanja novih lijekova na medicinsku praksu u Hrvatskoj ne zahtijeva dodatno pojašnjenje. Najviše dopuštene veleprodajne cijene lijekova uvrštenih na liste lijekova HZZO-a određuju se na temelju međunarodnih usporedbi. U obzir se uzimaju cijene lijekova u Italiji, Francuskoj i Sloveniji, a ako u navedenim zemljama nema dostupnih podataka o cijeni pojedinog lijeka, uzimaju se španjolske i češke cijene. Ako se u istoj terapijskoj skupini odrede različite cijene na veliko za istovrsne lijekove ili lijekove podjednakog učinka i neštetnosti, HZZO provodi godišnji natječaj za referentne cijene lijekova. Referentne cijene određuju se na temelju najniže cijene lijeka koji je u razdoblju 12 mjeseci prije natječaja ostvario najmanje 5% prometa unutar terapijske skupine. Ako tvrtka, inzistirajući na zaštiti profita, za lijek ne prihvati referentnu cijenu skupine, lijek se uvrštava na dopunsku listu HZZO-a, a pacijent snosi razliku u cijeni.

Uz prijedloge za uvrštenje inovativnih lijekova ili proširenje indikacija uporabe obvezno se prilaže analiza utjecaja prijedloga na proračun HZZO-a. Pri stavljanju izvornoga lijeka na listu s potencijalom povećanja troška obvezno se posebnim ugovorom između nositelja odobrenja i HZZO-a uređuju odnosi financiranja za taj lijek. HZZO se obvezuje da će osigurati financiranje liječenja točno određenog broja osiguranika, a farmaceutska tvrtka da će osigurati opskrbu lijekom ostalih osiguranika na svoj trošak ili se cijena određuje kaskadno vezano uz broj osiguranika koji primaju lijek. Pri sklapanju ugovora HZZO je obvezan voditi računa o ukupnoj potrošnji na sve lijekove unutar terapijske indikacije. Slijedom navedenog predlažu se i sklapaju ugovori koji ograničavaju potrošnju lijekova više proizvođača na čitave indikacije u razdoblju od nekoliko godina. Farmaceutske tvrtke, ako žele, HZZO-u mogu podnijeti vezane ponude u kojima je prijedlog koji se odnosi na lijek koji Povjerenstvo za lijekove razmatra povezan s paralelnim prijedlogom smanjenja cijene za lijek koji se već nalazi na osnovnoj listi Zavoda. Na taj se način novi lijekovi uvode na liste HZZO-a bez podizanja ukupne potrošnje za lijekove jer se potrošnja na nove lijekove kompenzira smanjenjem potrošnje na lijekove koji se već nalaze na listama.

Luka Vončina