Uspješan model OIE na moru uključuje u profit lokalnu zajednicu i brojne sektore te popravlja riblji fond

Autor: Suzana Varošanec , 14. svibanj 2023. u 22:00
Foto: PD

Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj dobra je polazna točka za iskorištavanje ogromnog potencijala, no ključna je konkretizacija.

Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj vrijedan je temelj za buduće planiranje i identifikaciju područja prikladnih za korištenje tehnologija obnovljivih izvora energije u Jadranskom moru.

Kako bi se iskoristio potencijal OIE početkom 2030-ih, važno je što prije početi s razvojem zakonodavnog okvira. Niz je točaka koje Vlada mora inicirati, dok je za uspostavljanje područja najvažniji korak izrada Državnog prostornog plana morskog područja.

No, kako RH ima priliku uključiti obnovljive izvore energije na moru u reviziju integriranog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana još kroz 2023., to bi se moglo iskoristiti i kao prilika da se kao jedinstvena točka kontakta za nositelje projekta identificira Agencija za ugljikovodike.

Riječ je o agenciji s velikim iskustvom u upravljanju natječajima za koncesije za naftu i plin te geotermalni sektor. Važno je i što prije utvrditi državna tijela koja bi počela kontinuirana mjerenja i praćenja skupova podataka na moru, primjerice brzinu i učestalost vjetra na većim nadmorskim visinama, hidrografska istraživanja i istraživanja okoliša.

Tu studiju, prvu u RH sa sveobuhvatnim pristupom obrade svih važnih segmenata za obnovljivce na moru, uz financiranje EBRD-a lani je pokrenuo OIEH kojeg vodi direktorica Maja Pokrovac. Na izradi studije sudjelovali su stručnjaci s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, OIKON – Instituta za primijenjenu ekologiju i Pokreta otoka.

Plan razvoja prijenosne mreže

Struka očekuje desetogodišnji plan razvoja prijenosne mreže nakon što je posljednji, ali bez vjetra, bio objavljen početkom studenog 2022.

“Sami postupci izrade studije procjene utjecaja zahvata na okoliš i sami upravni postupci jako su dugotrajni, unatoč tendenciji da se ubrzaju zbog energetske krize”, kaže voditelj projekata u OIKON-u Zoran Poljanec.

Plići sjeverni Jadran
U studiji se predlaže da se projekti vjetroelektrana na moru razvijaju zajedno s plutajućim fotonaponskim (sunčanim) elektranama te da se povežu s drugim djelatnostima, poput proizvodnje vodika i marikultura. Uzimajući u obzir zone niskog i srednjeg utjecaja ova je studija identificirala 29.000 km2 područja za obnovljive izvore energije na Jadranu, od čega sjeverni Jadran radi svojih karakteristika, prvenstveno dubine mora, pokazuje najviše potencijala za razvoj vjetroelektrana s čvrstim temeljenjem.

Središnji i južni dio Jadrana imaju više od 26.000 km2 potencijalno raspoloživog područja na kojem bi se, radi većih dubina mora, budući razvoj fokusirao na plutajuće vjetroelektrane i plutajuće fotonaponske elektrane.

4

skupine dionika činili bi donositelji odluka na svim razinama, poduzetnici, akademska zajednica i sami građani

Poljanec smatra da će praćenje stanja morskog okoliša tijekom planiranja, gradnje i korištenja morati biti opsežno, jer “prakse za takvu vrstu zahvata na Jadranu još nema”. Na Mediteranu je isto slaba, iako Italija i Francuska idu u tom smjeru, a “biološka raznolikost Jadrana je znatno veća nego u Sjevernom moru, što je tek jedna komponenta koja je različita i otežana ako biramo pristup Danske, Nizozemske ili Velike Britanije. Model ćemo morati prilagoditi Jadranu”, kaže Poljanec čija je uloga kao voditelja projekata u OIKON-u bila procjena utjecaja na morski okoliš.

“U zonama vjetroelektrana neke vrste ribarenja će biti zabranjene, primjerice koćarenje zbog energetskih kablova, sustava sidrenja i temeljenja vjetroturbina, no to će ujedno omogućiti da se na tom području omogući ribljem fondu da se oporavi”, kaže Poljanec.

U akcijskom planu vrlo značajno mjesto ima valjana infrastruktura, kako pučinska tako i popratna kopnena. Kako navodi Neven Duić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Hrvatska se već suočila s opterećenjem elektroenergetske mreže zbog OIE na kopnu tako da su “ulaganja u kopnenu mrežu nužna i prije i tijekom izgradnje OIE na moru”.

“Radi se o većim projektima koji mogu osigurati potpunu dekarbonizaciju hrvatske energetike te osigurati dobavu energije RH u smislu energetske samodostatnosti, ali mogu biti i potencijalni sektor za izvoz energije. Identificirali smo 10 točaka što bi trebalo napraviti i sad je ključno da ih država uključi u strateške dokumente.

Trebat će izraditi Državni prostorni plan morskog područja, zatim odrediti državno tijelo koje će biti jedinstvena kontaktna točka i potom krenuti u razvoj projekta”, kaže profesor Duić. Procjenjuje da bi ta faza mjerenja mogla trajati oko godinu dana.

“Mislim da je interes potencijalnih ulagača velik, s obzirom na činjenicu da je sjeverni Jadran jedna od dvije najbolje zone na Mediteranu za vjetar. Zbog plićine su te pučinske vjetroelektrane na identificiranim područjima u sjevernom Jadranu značajno jeftinije, a govorimo o potencijalu vjetra između 25 GW i 45 GW, ako se uključi dio teritorijalnog mora ispred Istre i zona gdje Ina ima koncesiju. Ina isto razmišlja da nakon završetka eksploatacije plina na toj lokaciji ‘razvija’ vjetar”, navodi Prof. Duić.

Neven Duić; Maja Jurišić; Zoran Poljanec/PIXSELL

Za 100% obnovljivu Hrvatsku kaže da trebamo 10 GW vjetra – mogućnosti koje su studijom identificirane iznose 4 puta više, no dodaju li se plutajuće vjetroelektrane na srednjem i južnom Jadranu potencijal je ogroman. Ali pitanje je kako će to Hrvatska iskoristiti.

U pogledu uspostave prijenosne mreže navodi da bi se HOPS trebao prvi uključiti i u svoje planove razvoja prijenosne mreža uključiti razvoj ovih projekata. Za sad je Hrvatska, kako navodi, u neobvezujućem planu Bruxellesu najavila 500 MW pučinskog vjetra do 2030. te 3 GW do 2050.

“Ako se sektor bude planski razvijao, onda bi ti projekti mogli biti ključni za hrvatsku industriju koja bi se mogla uključiti u neke dijelove procesa tako da ne budemo samo instalateri, nego da imamo industrijsku korist od tog sektora. Tu su ponajprije zainteresirani potencijalni partneri kao dobavljači iz sektora brodogradnje, proizvodnje transformatora i kablova, ali i još niz industrija koje kod nas postoje”, kaže prof. Duić.

U studiji se naglašava i važnost visoke razine uključenosti zajednice u razvoj projekata. To bi značilo da državna tijela trebaju razviti komunikacijsku strategiju – identificirati ključne dionike i kako s njima komunicirati, dok bi se s druge strane trebali pronaći i najprikladniji poslovni modeli za uključivanje lokalnih zajednica.

Predsjednica Pokreta otoka Maja Jurišić navodi da su akcijskim planom istraženi postojeći modeli razvoja i uključivanja zajednica u Europi te su predložene strategije i alati za edukaciju, razvoj poslovnih modela i jačanje suradnji.

“Postoje različiti modeli, a jedan od dobrih je onaj iz Velike Britanije; developer je počeo razvijati veliko polje na moru bez uključivanja lokalne zajednice pa su se ribari pobunili jer je riječ o jako značajnom ribolovnom području. Zbog otpora lokalne zajednice taj je developer odustao, dok je drugi koji je preuzeo projekt sve planove istraživanja i strategiju razvoja tog područja napravio zajedno s ribarima i udruženom lokalnom zajednicom.

Na taj način su lokalni dionici osviješteni o procesu razvoja projekata, sudjelovali su aktivno u transparentnom i uključivom procesu te se kroz aktivnosti izgradilo povjerenje između dionika. I dogodilo se da su se ondje čak i poboljšali ribolovni uvjeti i povećao riblji fond”, kaže Jurišić.

Rad s javnošću
Akcijski plan identificira 5 glavnih elemenata rada s javnošću, a osvješćivanje javnosti jedan je od prioriteta. Što više ljudi razumiju OIE, više odobravaju projekte.

“Naš se akcijski plan temelji na uključivanje 4 glavne skupne dionika – to su donositelji odluka na svim razinama, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj, zatim, poduzetnici, odnosno developeri i investitori, akademska zajednica i sami građani. Uključivanje lokalne zajednice, pored informiranja i edukacije, vezano je uz financijske koristi.

To znači da se dio profita mora zadržati u lokalnoj zajednici za financiranje njihovih projekata kako bi održivost imala potpuni smisao. Jedna od opcija je sudjelovanje građana u financiranju projekata, a samim time oni sudjeluju u profitu. Dobar primjer za to je danski otok na kojem su građani i lokalna samouprava izravno bili investitori u offshore projekte.

Građani mogu i indirektno ostvariti korist ako investitor u suradnji s JSL-om definira određeni postotak od investicije iz kojeg se onda financira obnova javnih zgrada i izgradnja javne infrastrukture za poboljšanje uvjeta i kvalitete života te zajednice”, kaže Jurišić dodajući da nikako ne treba zanemariti uključivanje lokalnih stručnjaka u održavanje. A time se otvara i prostor za nova zapošljavanja, uključivanje malih lokalnih poduzeća…

Komentirajte prvi

New Report

Close