Zemljište je jedan od najvrednijih resursa svake zemlje, bilo da ga koristi kao poljoprivredno ili za gradnju privatnih, javnih i poslovnih sadržaja. Iako Hrvatska povijesno baštini kvalitetan sustav upravljanja zemljištem, koji je u 19. stoljeću stvorila Austro-Ugarska, od 1945. do 1990. u socijalističkom sustavu je bilo potpuno nebitno usklađivanje realnog stanja i zemljišnih knjiga, da bi nakon 1990. nastao potpuni kaos s pokušajem funkcionalne i regulatorne privatizacije nečeg o čemu se 50-ak godina nije vodila briga.

Kao revolucionarna stvar

Stoga danas svjedočimo katastarskom i sveopćem urbanističkom kaosu koji s jedne strane znači usitnjene poljoprivredne parcele za koje u mnogim slučajevima pravno nije jasno vlasništvo te se na njima ne može, niti funkcionalno niti pravno, imati intenzivna proizvodnja po EU pravilima i poticajima, a s druge strane tu je i potpuni nered oko nelegalne gradnje. To je jedan od glavnih razloga što je, prema Eurostatovu jučerašnjem izvješću, poljoprivredno zemljište u EU najskuplje u Nizozemskoj, prosječno 69.632 eura po hektaru, a najjeftinije upravo u Hrvatskoj i to za čak 20 puta ili 3440 eura po hektaru. Već su komunističke vlasti 1970-ih postale svjesne problema i neefikasnosti usitnjenih poljoprivrednih parcela te je počela komasacija, odnosno okrupnjavanje posjeda. Neki efekti su postignuti, no nakon 1990. je komasacija naprasito ukinuta kao relikt socijalizma. Da problem nije nestao bilo je jasno svima, a to je posebno došlo do izražaja ulaskom Hrvatske u EU te je 2015. donesen novi Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta koji nije zaživio. Ovih dana je u žižu javnosti došao Zakon o poljoprivrednom zemljištu o kojem se i jučer raspravljalo u Saboru, a koji donosi i jednu poprilično revolucionarnu stvar – zabranjuje parcelaciju poljoprivrednog zemljišta na parcele koje su manje od jednog hektara, odnosno 10.000 četvornih metara.

Nije bilo u javnoj raspravi

I dok se neupućenima u detalje to čini sasvim praktičnim rješenjem, stručnjacima je porastao tlak kad su vidjeli do čega bi to moglo dovesti, posebno jer te odredbe nije bilo u javnoj raspravi sredinom prošle godine.

Naime, kako pojašnjavaju iz Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije (HKOIG), ovaj zakon dovest će do još većeg kaosa u gospodarenju zemljištem te su zbog toga uputili i otvoreno pismo Vladi. Adrijan Jadro, predsjednik HKOIG-a, kaže nam da će ova zabrana imati učinak na smanjenje nelegalne gradnje isto kao što bi imala i zabrana prodaje cigli i cementa.

“Jasno je unaprijed da ova zabrana parcelacije neće donijeti bolje uvjete za intenzivniju poljoprivredu, niti će riješiti problem nelegalne gradnje na poljoprivrednom zemljištu. Zabrana će značiti da građani neće moći upisati svoje stvarno vlasništvo nad tako podijeljenim zemljištem u katastar i zemljišne knjige, koji dakle neće odražavati stvarno stanje vlasništva. Upravo to se već dugo ističe kao ključan problem u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem” napominje Jadro.

Dodaje da su usitnjeni posjedi jednostavno dio hrvatske tradicije i realnosti već 80-ak godina i da nije moguće preko noći riješiti taj problem. Kao primjer zašto će ovaj zakon, ako bude donesen, ubrzo biti mijenjan navodi činjenicu da je čak 92% svih vinogradarskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva (OPG) manje od jednog hektara, a i 74% oranica. Slovom zakona to znači da nasljednici tih OPG-ova ne bi mogli riješiti svoje imovinsko-pravne odnose diobom naslijeđenih gospodarstva – iako bi ih u praksi dijelili i obrađivali, ne bi mogli koristiti poticaje i kredite za investicije te ih prodavati.