Već gotovo godinu dana radi se na jednoj zanimljivoj strategiji. Riječ je o Strategiji niskougljičnog razvoja do 2030., s pogledom do 2050., piše internetski portal energetika-net.com.

Njezinom realizacijom, kažu mjerodavni, moglo bi se stvoriti 80.000 zelenih radnih mjesta. Provedba te Strategije zadire u gospodarstvo, energetiku, industriju, poljoprivredu, šumarstvo i gospodarenje otpadom, a osnovica je za političke odluke kako bi se kroz konkurentno i održivo gospodarstvo smanjile emisije stakleničkih plinova u skladu s EU politikom. Uglavnom se podcjenjuje kolika je relevantnost klimatskih promjena za Hrvatsku, no s druge strane valja se samo sjetiti da je od katastrofalnih poplava 2014. izravna šteta procijenjena na skoro 300 milijuna eura .

Energetski sustav morat će se prilagoditi i smanjiti emisije, jer sektori obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama obvezni su smanjiti emisije za 43% do 2030. u odnosu na 2005. godinu. Prema referentnom scenariju takozvane Zelene knjige, za Hrvatsku se projicira značajan porast potrošnje ugljena od 2,1% godišnje do 2050., simboličan rast potrošnje plina, dok bi sunčeva energija trebala rasti po stopi od 113% godišnje, vodne energija 4%, energija vjetra 37%, ostali OIE 21% a drvo i biomasa tek 0,9%. Druga dva, progresivnija scenarija postupne tranzicije umanjuje značaj ugljena i veći značaj stavlja na obnovljive izvore energije. Upravo najagresivniji scenarij u skladu je s proklamiranom europskom politikom ukupnog smanjenja emisije od 80% do 2050. u odnosu na 1990.

U tom scenariju kalkulira se s padom potrošnje ugljena stopom od gotovo dva posto godišnje pa bi energija iz ugljena u ukupnoj potrošnji trebala pasti na 4% 2030., odnosno na 3% u 2050. U toj varijanti Hrvatskoj bi trebalo postrojenja za zahvaćanje i pohranu ugljičnog dioksida ili snažan prelazak na korištenje obnovljivih izvora, obavezno uz značajan postotak uvezene energije. Dakle, iz perspektive te Strategije, ali i onoga što se događa u EU, trebalo bi promisliti u koja energetska postrojenja ulagati i mogu li ta ulaganja biti isplativa s obzirom na okruženje u kojem je sve više obnovljivaca, koji proizvode energiju bez troška goriva.

Sve značajniji udio tako proizvedene energije napravio je velik pritisak na poslovanje elektrana na fosilna goriva jer ne rade onim kapacitetom kao što su radile prije i samim tim postaju manje isplative. Ono što se događa je zapravo začarani krug. Što su elektrane na fosilna goriva manje isplative, cijena struje koju proizvode je veća, što stvara potrebu za sve više OIE, koji ruše cijenu energije i pokapaju "fosilce". Fosilna goriva glavni su krivac za globalno zatopljenje i pritisak za njihovom sve manjom ulogom u energetskom miksu će jačati. Energetska tranzicija je u tijeku – lani je globalno gotovo polovina novoinstaliranih kapaciteta bilo upravo u obnovljivcima, a nakon ugljena, zelena energija drugi je najveći proizvođač električne energije u svijetu.