Nedavna iskreno priznanje Ljerke Puljić, potpredsjednice najveće domaće korpopracije Agrokor, da su veliki trgovački lanci tek sada agresivnije navalili s privatnim markama i konkurentskim brendovima te da se "znoji čekajući francuska vina u Lidlu namještajući cijene i marži Agrokorovih vina", pokazuje da Hrvatsku nakon ulaska u EU očekuje veliko pospremanje na maloprodajnoj sceni.
Zašto se Konzum kao daleko najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, počeo preznojavati? Lidl je, kao i ostali strani trgovački lanci, nakon formalnog ulaska Hrvatske u EU počeo s mnogo agresivnijom reklamnom kampanjom prema hrvatskim kupcima, nudeći im preko vješto osmišljenih kampanja proizvode iz različitih država po akcijskim cijenama. Stoga se Ljerka Puljić i zapitala zašto Hrvatska nije pozdravila kupce u EU preko Spara, austrijskog lanca koji djeluje u Hrvatskoj. Ispod površine reklamne bitke krije se pravi rat – onaj maržama. "Konzum je iste stvari radio u Hrvatskoj. Nižim maržama se borio protiv malih trgovaca dok je Hrvatska bila zatvorenija.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.super mi je ovaj naziv “marksističkih ekonomista”
Konzumu bi bilo bolje da malo počisti neracionalnosti i korupciju unutar svoje kuće, a da tek onda traži pomoć države.
u članku se gomilaju preuzetne proizvoljnosti pa i besmislice naših poznatih ekonomskih mudraca kafić-tipa.
…. hrvatskih marksističkih ekonomista.
Izgleda da će EU normalizirati dosta stvari na našem tržištu iako zasad trgovci ne spuštaju marže. A pravilo velikih je jasno, ne možemo konkurirati u ekonomiji obujma jer smo malo tržište. Ali možemo konkurirati u ekonomiji IT i inovacija. Tržište je ogromno, samo treba osmisliti dobar, moderan i inovativan proizvod ili uslugu.
Ali to je ipak teže neko otvoriti uvoz-izvoz firmu zar ne
površan članak i površni sugovornici. uglavnom sve površno.
" Dobavljači mogu očekivati da će ih trgovački lanci i dalje ucjenjivati položajem na svojim policama"
a ovo si mogu dopustit samo blesavi sales manageri dobavljača uz ovoliko konkurencije i mogućnosti da ipak gurnu svoje proizvode
ne samo menadžeri prodaje, nego proizvođačke tvrtke općenito. umjesto da su sretni da im povećan broj trgovačkih lanaca otvara više potencijalnih kanala prodaje i manje ovisnosti o ucjenama, oni pate za “starim dobrim vremenima” gdje su nabijali cijeni i oni i trgovci, i sve prevaljivali na leđa kupca, pa nam je hrana sad među najskupljim na svijetu.
u članku se gomilaju preuzetne proizvoljnosti pa i besmislice naših poznatih ekonomskih mudraca kafić-tipa.
kazati da za svaki proizvod vrijedi pravilo ekonomije obujma može samo netko tko o proizvodnji nema blagog pojma a voli se praviti pametan.
isto važi i za budalaštine kako državne birokracije eu zemalja podržavaju “svoje” trgovačke lance, takve birtijaške priče se učas mogu demantirati elementarnim javno provjerljivim podacima. jedini način na koji birokracije zapadnih eu zemalja podržavaju “svoje” jesu niži porezi i mnogo efikasnije javne usluge.
“ucjenjivanje položajem na policama” – to se u normalnim zemljama zove tržišna konkurencija u svojem najboljem izdanju – na korist potrošača. ta korist se u članku navodi na zadnjem mjesto, a ona je OSNOVNI smisao svega, što ne mogu shvatiti tvrde komunističke glave koje misle da je kupac tu zbog proizvođača a ne obratno.
davati alibi konzumu da kako mora imati niske plaće i ne plaćati dobavljače e da bi kompenzirao teži pristup financiranju je doista besramno. konzum je višak kapitala od takvih podlih aktivnosti tratio na nebrojene akvizicije za koje nitko ne zna kakav im je poslovni smisao, jedino smrde na želju za ostvarivanjem monopola. upravo zato su ga banke i izbjegavale – da daju pristojne plaće i uredno plaćaju svoje dobavljače i najzadrtija konzervativna banka bi ih bolje tretirala.
tu se osjeća jak zadah naše “ekonomske mudrosti”, marksista-ekonomista koji su se pod političkim plaštom ugurali u naše proizvodne tvrtke, istisnuli stručne menadžere proizvodnje i uništili sve što se u državi uništiti moglo.
tko išta zna o proizvodnji hrane, zna i da je hrana mahom lako kvarljiva roba i preskupa za daleki transport. proizvodne tvrke sa zrnom soli u glavi imaju uvijek dobru priliku za opstanak, no sve računice mogu praviti samo na bazi tržišne cijene, a ne njihovih pustih želja. za to im treba kvalitetan proizvodni menadžment i što manje hrvatskih marksističkih ekonomista.
Uključite se u raspravu