EN DE

U tajnosti do rješenja za divljanje ‘švicarca’

Autor: Jadranka Dozan
01. lipanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Situacija u Mađarskoj i u Hrvatskoj po mnogočemu nije usporediva pa ni njihova receptura za rješenje problema nije baš iskoristiva kod nas

Ministrica financija Martina Dalić ponovno je ‘u goste’ pozvala predstavnike vodećih banaka. Vijest koja je prostrujala nekoliko sati prije sastanka dodatno je intrigirala zbog glavne teme – problema kredita vezanih uz švicarski franak.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Osim neslužbene potvrde da se o tome razgovaralo, saznajemo tek da je skup okončan bez konkretnijih zaključaka. Obje će strane razmotriti mogućnosti kako eventualno amortizirati rastući teret otplata kredita zbog tečaja. Dizanje tog problema na razinu rasprave između Vlade odnosno Ministarstva financija i vodećih banaka dijelom je sigurno potaknuto probijanjem tečajne granice od šest kuna za jedan švicarski franak. Usto, poticajno su vjerojatno djelovala i najnovija ‘inovativna rješenja’ mađarske vlade koja je ovaj tjedan s bankama dogovorila model fiksiranja tečaja za korisnike stambenih kredita. Ako ništa drugo, u već uvelike predizbornoj atmosferi treba barem stvoriti privid osjetljivosti i brige zbog efektuiranja tečajnog rizika za kreditno pritisnute građane. Više od toga, barem kad je posrijedi mađarski obrazac, ne čini se baš ni realnim ni poželjnim. Situacija u Mađarskoj i u Hrvatskoj po mnogočemu nije usporediva pa ni receptura nije baš iskoristiva.

Ministrica financija Martina Dalić ponovno je ‘u goste’ pozvala predstavnike vodećih banaka. Vijest koja je prostrujala nekoliko sati prije sastanka dodatno je intrigirala zbog glavne teme – problema kredita vezanih uz švicarski franak.

Osim neslužbene potvrde da se o tome razgovaralo, saznajemo tek da je skup okončan bez konkretnijih zaključaka. Obje će strane razmotriti mogućnosti kako eventualno amortizirati rastući teret otplata kredita zbog tečaja. Dizanje tog problema na razinu rasprave između Vlade odnosno Ministarstva financija i vodećih banaka dijelom je sigurno potaknuto probijanjem tečajne granice od šest kuna za jedan švicarski franak. Usto, poticajno su vjerojatno djelovala i najnovija ‘inovativna rješenja’ mađarske vlade koja je ovaj tjedan s bankama dogovorila model fiksiranja tečaja za korisnike stambenih kredita. Ako ništa drugo, u već uvelike predizbornoj atmosferi treba barem stvoriti privid osjetljivosti i brige zbog efektuiranja tečajnog rizika za kreditno pritisnute građane. Više od toga, barem kad je posrijedi mađarski obrazac, ne čini se baš ni realnim ni poželjnim. Situacija u Mađarskoj i u Hrvatskoj po mnogočemu nije usporediva pa ni receptura nije baš iskoristiva.

Osim što je udjel nenaplativih kredita kod sjevernih susjeda znatno veći, a udjel deviznih depozita znatno manji, švicarski franak je u kontekstu rasprostranjenosti valutne klauzule Mađarima otprilike ono što je u nas euro. Otvaranje pitanja ‘socijalizacije’ problema valutnog rizika nosi opasnost da se samo proizvedu nove neravnopravnosti i nepravde. Građane koji su se sredinom desetljeća pomamili za nižim kamatama na kredite vezane uz CHF već se godinama upozorava na tečajni rizik, ali i rizik kamatnih stopa s obzirom na dominaciju kredita ugovorenih uz varjabilne kamatne stope . Na te rizike s naglaskom na CHF u HNB-u su upozoravali još sredinom 2006., a dvije godine kasnije i banke su mahom prestale odobravati nove kredite u ‘švicarcima’. No, iako su potom banke nudile mogućnost konverzije u međuvremenu se malo ljudi odlučivalo na njih kladeći se na to da franak neće dodatno znatnije ojačati. Prema kraju godine analitičari međunarodnih banaka mahom predviđaju da bi CHF ipak mogao ipak oslabiti prema euru, a onda i prema kuni. No to neće biti i kraj briga za korisnike tih kredita jer se usporedo s tim računa na rast pritisaka koji bi mogli doći slijedom predviđanja rasta referentne kamatne stope za franak.




Autor: Jadranka Dozan
01. lipanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (2)
Pogledajte sve

Nema tu rješenja, isto kao što nema rješenja kad uložiš u dionicu i ista ti izgubi 50% vrijrednost, sigrno nije država ta koja bi trebala imati bilo kakve ovlasti za spašavanje onih koji su upali u poteškoće i to s tuđim novcem. Niti bi smjeli niti bi trebali, stvar između banaka i njihovih klijenata ako se sami ne znaju snaći resursi će se prirodnim putem brzo preraspodjeliti onima koji će znati bolje i pametnije upravljati takvim stvarima. Ali baš zato što se ne bi smjeli miješati i što to neće imati aspolutno nikakvog moralnog opravdanja niti ekonomskog efekta, osim onog krajnje negativnog, oni će to u tradicionalnoj maniri centralnih planere i socijalista jamačno napraviti.

Nitko se ne treba praviti grbav oko ovog pitanja, a niti izmišljati toplu vodu. Izračunaju koliko je novaca i na koji rok stavljen u opticaj i lijepo hedgiraju valutni rizik i kraj priče.
Ovdje je jedini problem, da li to treba biti ozakonjeno ili će banke u vlastitoj režiji platiti smanjenje rizika zbog svojih klijenata, koji će im možda jednog dana otići ne budu li poduzeli odgovarajuće poteze.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close