S današnjim danom ispunjava se uvjet za formalno otvaranje stečaja i nad ‘novim’ Uljanikom, tvrtkom Uljanik Brodogradnja 1856, nastalom na razvalinama propalog pulskog brodogradilišta.

Fina bi nakon 120 dana neprekidne blokade računa po slovu zakona trebala podnijeti službeni zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad Uljanikom 1856, što ne znači i kraj za samu tvrtku. Tim više što se konačno počinje zauzimati stav države oko rješenja kojim će se rasplesti ovaj kompleksan slučaj.

Šest tvrtki

Za Uljanik – 6. sreća? Nastavak brodogradnje obaveza

Nakon šest neuspjelih natječaja za prodaju većinskog udjela od 54,77%, koju u Uljaniku 1856 ima Uljanik Brodogradilište u stečaju, Vlada se odlučuje za posve drugi pristup rješavanju agonije ovog škvera. Umjesto da se zbog izostanka ponuda konstantno smanjuje početnu cijenu, većinski udjel u Uljaniku 1856 kupit će sama država.

Formalno, kao glavni vjerovnik u Uljanik Brodogradilištu država je i sada vlasnik ‘novog’ Uljanika, no ima vezane ruke, jer u okviru stečajnog postupka primarno se kod prodaje vodi računa o najboljoj kupoprodajnoj cijeni, tim više što se iz tog iznosa namiruje potraživanja radnika, koji su u prvom isplatnom redu.

No, s druge strane država ima potrebu voditi računa i o tome da se brodograđevna industrija u Puli očuva. Kako se prodaja većinskog udjela oduljila, a tvrtka zapala u poteškoće i de facto stala s proizvodnjom, prije desetak dana predstavnici države na skupštini vjerovnika odbili su prijedlog stečajnog upravitelja da se ponovno oglasi prodaja uz nižu cijenu, te su najavili održavanje razgovora sa šest potencijalnih kupaca.

Kako se neslužbeno čuje, prvi su razgovori obavljeni, a nastavit će se i idući tjedan, nakon čega će se utvrditi koliko su ozbiljni pojedini investitori i kakvi su njihovi razvojni planovi u Puli. Nije tajna da su neki od zainteresiranih otvoreno dali do znanja da ih interesira lokacija i njezin potencijal za druge djelatnosti, poput hotela ili poslovnih objekata. No, kako bi mogla izravno pregovarati oko prodaje i nastavka proizvodnje, država će kupiti iz stečajne mase većinski udjel.

Odluku o tome Vlada će formalno donijeti već na današnjoj sjednici, a kupnja bi se, kako se neslužbeno doznaje, trebala realizirati preko Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP). Što se same cijene tiče, logično bi bilo da ona ne bude viša od one koja je bila istaknuta na posljednjem krugu prodaje, odnosno 6,9 milijuna eura, iako će zasigurno bivši radnici koji očekuju isplatu iz stečajne mase zasigurno biti nezadovoljni tim iznosima.

No, u daljnjem postupku prodaje dražbom naplata bi od eventualne prodaje bila osjetno niža, jer već za idući krug najavljivana je bila niža početna cijena.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

CERP, inače, u Uljaniku 1856 posjeduje značajan udjel, 42,10%, te će njegovim preuzimanjem udjela iz stečajne mase ‘starog’ Uljanika postati gotovo jedini vlasnik brodogradilišta (preostalih 3% drže tvrtke UTP-Uljanik Tehnički plinovi, Metal Marine i Motortech Consulting). Država će ovim potezom dobiti i odriješene ruke za daljnje razgovore s potencijalnim investitorima, te postavljanje uvjeta za prodaju brodogradilišta.

Ime iz branše
Prvi krug razgovora sa zainteresiranim poduzetnicima održan je u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja krajem prošlog tjedna, a odazvali su se predstavnici tri tvrtke – slovenskog Eko Bora, tvrtke Grup Servicii Petroliere (GSP) rumunjskog poduzetnika Gabriela Valentina Comanescua, te vlasnik riječke tvrtke Adria Mont Nermin Graca.

Idući tjedan očekuju se razgovori i s predstavnicima preostala tri kandidata iz postupaka javnih dražbi – talijanske tvrtke Micoperi, izraelske tvrtke koja već surađuje s Uljanikom Israel Shipyard, te La Maisona s Cipra. Zanimljivo je i da je poziv za razgovore, kako se neslužbeno doznaje, Ministarstvo odaslalo i na adresu Čeha Jaroslava Strnada, koji je u drugoj polovici ‘bacio oko’ na Uljanik, te stečajnom upravitelju Lorisu Raku dostavio i obvezujuću ponudu, no Strnad prema dostupnim informacijama nije reagirao.

Njegova ponuda za Uljanik do sada je bila i najvrjednija, za većinski udjel bio je spreman platiti 20,6 milijuna eura. Cijene koje je stečajni upravitelj postavio na natječajima nakon njegove zaprimljene ponude bile su više od toga (najprije je traženo 27,6 milijuna, a potom 20,7 milijuna eura), no, iako to nije javno komunicirano, problem je bio u tomu što je svoju ponudu Strnad uvjetovao i kupoprodajom dionica koje država ima u Luci Rijeka. Država je, pak, zauzela stav da je zadržavanje udjela u toj tvrtki od njezinog strateškog interesa. Strnad nakon toga nije više pokazivao zanimanje za Uljanik.

U vladinim krugovima spominje se kako postoji načelan interes i nekih drugih mogućih kupaca, i to iz branše, no preduvjet da bi se krenulo dalje u razgovore jest da država stekne izravno vlasništvo u Uljaniku.

Simbolični prihodi
Ostaje, pak, otvoreno pitanje osiguravanja nastavka poslovanja ‘bolesnika’ Uljanika 1856 prije nego se realizira kupoprodaja i završetak potrage za novim vlasnikom, jer tvrtka ima simbolične prihode, nema financijske snage za dovršetak već ugovorenih poslova, a za plaće njezini 200-tinjak radnika već sada uskače Agencija za osiguranje radničkih tražbina, koja pokriva minimalne iznose.

Vodstvo Uljanika 1856 već duže vrijeme pokušava od Vlade dobiti financijsku pomoć, kako bi tvrtka izašla iz blokade, no, Vlada ima vezane ruke, jer nema mogućnost davanja pozajmica, kako je nekoć bila praksa za tvrtke u sličnim situacijama, a samo brodogradilište nije imalo nove poslove za koje bi dala jamstvo za kreditno zaduženje.