Mirenja između dužnika i vjerovnika u trgovačkim i građanskim sporovima konačno bilježe prvi pozitivni pomak! Centar za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca djeluje još od 2005. i imao je stotinjak mirenja do početka ove godine kad je zabilježen skok: u prvih sedam mjeseci 2011. dobio je 107 prijedloga za mirenje. Za udvostručenje broja mirenja u tako kratkom razdoblju čini se da je razlog duga gospodarska kriza, no moguće je i da se budi svijest u dužnika o potrebi novih poslovnih običaja jer je mirenje atraktivnije rješenje za obje strane od sudskih procesa u mnogim slučajevima. Iako je u krizi došlo do drastičnog povećanja broja parnica (ukupno više od sto tisuća gospodarskoga karaktera kojima mnogi na taj način izbjegavaju plaćanja), mirenje za poduzetnike i građane može biti mnogo bolje – brže i jeftinije – rješenje spora.

Kriza promijenila navike
Ta će se praksa širiti posebice kad Hrvatska postane članica Europske unije, navodi Milka Kosanović, direktorica HUP-ova Centra za mirenje. Kosanović ocjenjuje da su u uvjetima krize ljudi postali skloniji prihvatiti različita rješenja koja inače možda ne bi. “Brzina rješavanja spora je često presudna jer za neke ne postoji sutra. S tim u vezi pojačan je interes za mirenjem upravo zbog brzine i efikasnosti. Bilježimo visok postotak uspješnosti jer u sporovima u kojima su stranke pristupile mirenju njih više od 90 posto riješilo se mirenjem. Primjer toga je kako je riješen trgovački spor između hrvatske i strane kompanije koji je trajao 12 godina. Vrijednost predmeta spora bila je 14 milijuna kuna, a riješen je mirenjem za devet mjeseci. S druge strane samo jednim sastankom stranaka riješen je bankarski spor vezan uz obračun kamate na štednju, kojem je vrijednost predmeta spora bila 70.000 dolara”, kaže Kosanović i dodaje da je od 107 prijedloga iz 2011. 70 posto riješeno, a ostalo je u različitim fazama postupka.

Riječ je, kaže, o najrazličitijim vrstama sporova: probijanju rokova, kvaliteti izvedenih radova u građevinskim poslovima, radnim sporovima te o bankarskim sporovima, a kod njih na mirenje tjera nesposobnost plaćanja dugova. Predlagači su većinom dužnici koji se nalaze pred sudskom tužbom ili je parnica već pokrenuta, tvrtke kojima su banke odbile reprogram, jednom riječju prezaduženi subjekti kojima je stalo da sačuvaju poslovanje, a da se s vjerovnicima dogovore o dugovima. Podnositelji prijedloga su privatne stranke, ali protustranke su, među ostalima, i subjekti javnog sektora, navodi Kosanović, koja objašnjava da bi prednosti mirenja, prije svega brzina i manji trošak, trebale svima biti jednako važne. Najzastupljeniji pak sporovi u ovoj godini su oni između građana i poslovnih subjekata s jedne te banaka s druge strane (oko 90 posto), a potvrda su da je postojala potreba za specijaliziranim Centrom za mirenje Hrvatske udruge banaka (HUB).

Moguć popravak regulative
Njegovi su osnivači HUB i HUP-ov Centar za mirenje, a počeo je s radom ove godine pri poslodavačkoj udruzi, pa je tako odmah zbog tržišnih prilika i potreba postao nositelj većine izmiriteljskih aktivnosti. Vrijednosti predmeta spora kreću se od nekoliko stotina kuna do milijunskih iznosa. No bitno je istaknuti, prema Kosanović, da je svaki spor, pa i onaj od nekoliko stotina kuna, potrebno, ako je to moguće, riješiti bez suda “jer u Hrvatskoj jedan neriješeni predmet redovito generira nekoliko dodatnih sudskih sporova, ako ništa drugo, onda svih raspoloživih žalbenih instanci”. U tom pogledu mirenje može znatno rasteretiti pravosuđe velikog broja predmeta, a to je, čini se, posve izvjesna perspektiva. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković ima visok stupanj razumijevanja za potrebe ovoga procesa i mogući su brzi zahvati u regulativu, što bi omogućilo znatan napredak mirenja u odnosu na sadašnje stanje.

Drukčije

Praksa raširena u EU
Nije svaki spor pitanje o kojem treba odlučivati sud, kaže Milka Kosanović (HUP). Mirenje će svakako biti sve prisutnija praksa i u Hrvatskoj nakon što krene intenzivna poslovna suradnja s tvrtkama iz EU: “Mnoge naše tvrtke već niz godina posluju na tržištu EU i vrlo dobro su upoznate s pravilima koje poslovanje u EU donosi. Dio njih je i sasvim drukčiji pristup rješavanju najrazličitijih vrsta sporova koje iz poslovnih odnosa mogu proizaći. Klauzula o mirnom rješavanju sporova eventualno proizašlom iz određenoga poslovnog odnosa je gotovo ugovorni standard među tvrtkama EU.”