Sandra Mikolić, po struci administratorica, u jednom trenutku je spletom okolnosti počela raditi u second hand trgovini gdje joj je sinula ideja da se posveti prenamjeni tekstila.

Tamo je uvidjela je koliko puno robe dvaput mjesečno stiže u dućan i koliko nje je jedva nošena prije nego je odbačena. Nakon tog iskustva i njezine generalne brige za okoliš, počela je raditi prenamjenu starih hlača u torbe te majica u jastučnice i jastučnice na šivaćoj mašini svoje svekrve.

Šteta ne iskoristiti
Prenamjena tekstila je prije dvije godina postala njena glavna okupaciju te je otvorila i svoj obrt. Tako je, ponukana onim što je vidjela, od vlastite ekološke osviještenosti otišla korak dalje i zakoračila u zeleno, održivo gospodarstvo.

“Sve je krenulo od ljubavi prema prenamjeni odjeće koju sam prije nosila, a bila je u dobrom stanju i šteta ju je bilo ponovo ne iskoristiti. Puno se ljudi čudi kako uspijem od košulje napraviti jastučnicu, ali i to je moguće. Društvene mreže pune su takvih kreativnih ideja o prenamjeni’’, pojašnjava Mikolić.

Njezin brend CiF, u sklopu kojeg je već napravila brojne reciklirane rukotvorine, posve je ekološki i vodi se zero waste konceptom. Mikolić svjedoči kako voditi eko obrt ne predstavlja izazov u nabavci sirovine, jer tekstilnog otpada nažalost ima i previše, dok je veća prepreka educiranje potrošača.

“Dosta je izazovno educirati ljude o takvoj vrsti gotovog proizvoda, jer većina je još uvijek skeptična i radije poseže za kupnjom novog proizvoda niže cijene. No moram reći da stvari polako idu na bolje, sve je više osviještenih potrošača koji uviđaju vrijednost proizvoda izrađenog prenamjenom’’, kazala je Mikolić.

Sve što napravi i proda pomaže u smanjenju tekstilnog otpada i naglašava kako joj je drago što njeni kupci brinu o važnosti održivog razvoja i podržavaju lokalne obrte. Kupci su većinom mlađi ljudi koji žele unikatne i jedinstvene predmete kojim će se izdvojiti iz mase. Nije mogla specificirati jedan posebno popularan proizvod, već kaže kako se ljeti više prodaju ruksaci i torbe, a zimi jastučnice i pregače.

Materijal koji koristi pronalazi u second hand trgovinama ili ga dobiva od prijatelja i rodbine. “Za ime CiF odlučila sam jer predstavlja zatvarač koji koristim kod šivanja jastučnica i etuija, svojih prvih proizvoda. Komadić cifa stavljam i na svaki proizvod umjesto ušivne trakice, što predstavlja brend bez dodatnog tekstualnog opisa’’, rekla je Mikolić.

Obrtnica je veliki pobornik koncepta zero waste koji predstavlja način života sa što manje otpada. Taj koncept potiče ljude da razmišljaju o svakodnevnim potrošačkim navikama, nepotrebnim kupovinama i pronalaze načine kako smanjiti otpad i iskoristiti proizvod više puta. “Zero waste primjenjujem tako da starom tekstilnom otpadu produžujem život u drugim oblicima.

Od pamučnog materijala koji mi više ne koristi u originalnom obliku napravim cekere, torbe, jastučnice, etuije i pregače. Svaki proizvod je funkcionalan, lako održiv, periv i višekratan, ali prije svega unikatan’’, izjavila je Mikolić i dodaje kako proizvod nastao prenamjenom izaziva osmijeh i budi sjećanje jer je nastao od drage stvari koja je stajala u ormaru i od koje se nismo mogli rastati.

Poprilično suprotno od zero waste, što u prijevodu znači nula otpada, ekološki su učinci modne i tekstilne industrije na okoliš. Modna industrija velik je i utjecajan dio globalnog gospodarstva s vrijednošću većom od 2,5 trilijuna američkih dolara i u kojoj je diljem svijeta zaposleno više od 75 milijuna ljudi.

U cjelini, predviđa se da će modna industrija ostvariti međugodišnji rast maloprodaje između dva i četiri posto u ovoj godini. Spektakularan rast modna industrija imala je između 2000. i 2014. godine, no unatoč odličnim rezultatima s poslovne strane, poprilično zabrinjava njen učinak na okoliš.

Razgrađuje se 200 godina
Naime, 85 posto svih tekstila svake godine odlazi na odlagalište, a pranje pojedinih vrsta odjeće šalje značajnu količinu mikroplastike u ocean. Bacanjem odjeće koja je još uvijek posve iskoristiva, ne samo da se uzalud troše novci i resursi, već je problematično koliko dugo materijalima koji se koriste u modnoj industriji treba da se posve razgrade.

Prema nekim procjenama, riječ je o razdoblju od oko 200 godina, a tekstil tijekom procesa razgradnje stvara metan i izlučuje otrovne kemikalije i boje u tlo i podzemne vode. U 2020. godini potrošnja tekstila u Europskoj uniji bila je treći najveći zagađivač voda i tla, te peti najveći potrošač sirovina i zagađivač po količini emisije stakleničkih plinova

. Baš zato, važno je okrenuti se održivoj modi i dužem korištenju odjevnih predmeta koje već posjedujemo, a ako imate neku dragu majicu koju bi voljeli prenamijeniti, Mikolić će ja rado prenamijeniti. “Za sada korištene odjeće i kućnog tekstila imam dovoljno tako da ne primam donacije, ali ako netko ima neki komad odjeće od koje se ne može odvojiti, neka se javi, pa možemo dogovorom produžiti život dragoj stvari u drugom obliku.”, poručuje Mikolić.