Nakon što je Ministarstvo zdravstva u mandatu dr. Andrije Hebranga diglo ruke od Bolnice za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju “Primarijus dr. Martin Horvat” u Rovinju, u toj svojedobno reprezentativnoj ustanovi počelo je propadanje svega što je stvarano gotovo 120 godina. Kako je odnedavno Bolnica u vlasništvu Istarske županije, priprema se novo rješenje statusa i premda mnogi na tom prostoru priželjkuju komercijani turizam, župan Ivan Jakovčić već sad ističe da bolnica ostaje u zdravstvenoj funkciji. Prema riječima predsjednika Upravnog vijeća Valerija Drandića ovoga ljeta bit će raspisan međunarodni tender za koncesionara koji bi bio spreman uložiti pedesetak milijuna eura u dizanje zdravstvene i ostale ponude na razinu pet zvjezdica.

Klimatsko lječilište
Kada je u svibnju 1888. nadvojvotkinja Marija Terezija na prekrasnoj šumovitoj sjeverozapadnoj obali Rovinja svečano otvorila lječilište, sigurno nije slutila da otvara i prvu stranicu turizma malog ribarskog mjesta, danas jednog od najljepših turističkih bisera Jadrana. Takvu tvrdnju iznosi i dr. Ivan Blažević u svojoj “Povijesti turizma Istre i Kvarnera” ističući “da se za službeni početak rovinjskog turizma može bez dvojbe uzeti 1888. kada je na poluotoku Sv. Pelagija otvoreno morsko klimatsko lječilište Maria Theresia Seehospitz, nazvano po najvojvotkinji Mariji Tereziji. U Rovinj je počelo dolaziti po nekoliko stotina djece najprije iz Austro-Ugarske, a zatim i Njemačke, Rusije i drugih zemalja, ali i sve više drugih posjetitelja, turista. Od 1892. bolnica ima pravo javnosti, a djelatnost širi i prema ortopediji pa uskoro počinje obavljati i prve kirurške zahvate. Tako je, primjerice, 1911. bolnica imala 542 pacijenta i dvjestotinjak kirurških zahvata. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije u njoj se liječe i oporavljaju ranjenici i invalidi, 1947. u rovinjsku bolnicu sele vojna lječilišta za koštano-zglobnu tuberkulozu iz Valdoltre i Ankarana kod Kopra, a 1954. Sabor je proglašava bolnicom za koštano-zglobnu tuberkulozu. Kako se ta bolest smanjuje, Bolnica se vraća ortopediji i od 1971. nosi naziv Bolnica za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju. Od 1949. do 1972. ravnatelj je ugledni ortoped dr. Martin Horvat, čije ime nakon njegove smrti bolnica nosi.

Sigurna budućnost
“S obzirom na atraktivnost lokacije i samog objekta bolnice smještene na dvadeset hektara u turističkom okruženju uza samu obalu, uređene plaže i solidno građene paviljone koji se mogu u medicinskom smislu dotjerati do pet zvijezdica, interes za Bolnicu je golem. U proteklih pet godina javljali su nam se brojni interesenti s raznih strana svijeta, mnogi to žele kupiti radi razvoja turizma ili pak zdravstvenog turizma. Generalnim planom Rovinja na tom je prostoru i dalje predviđena medicinska djelatnost i u roku od mjesec dana Grad i Županija točno će utvrditi s kakvim sadržajem idu na međunarodni natječaj. Naravno, o prodaji nema govora, zainteresirani investitori imat će mogućnost doći do koncesije, a uz ulaganje 50 milijuna eura, tvrde neki od njih, bolnici bi se mogao vratiti stari sjaj s novim mogućnostima,” kaže predsjednik Upravnog vijeća Valerio Drandić. U svakom slučaju, do jeseni bi budućnost svojevremeno prestižne bolnice trebala biti sigurna, odnosno trebalo bi se znati tko će je obnoviti, s koliko novca i kojim će se djelatnostima baviti. Na pitanje koji su to najizvjesniji partneri, Drandić odgovara da je interes velik i da će o izboru partnera odlučivati prvenstveno njihove namjere i ponude.

Suradnja s AUWA-om

Nakon što je Ministarstvo zdravstva “diglo ruke” od rovinjske bolnice, odlučivši ukinuti kirurški odjel i ostaviti samo ortopediju i fizijatriju sa 35 od 350 kreveta i preporučili im da nađu sami drugo rješenje, počela je kriza koja traje i danas. Preživljava se jedino zahvaljujući 25-godišnjoj suradnji s austrijskom osiguravateljskom kućom AUWA, koja šest mjeseci u godini šalje po 100 pacijenata na rehabilitaciju. Dolazile su i manje skupine paraplegičara iz Švicarske, Njemačke i Italije.