Domaći nautički turizam jedan je od ključnih nositelja produljenja turističke sezone i snažan generator prihoda na hrvatskoj obali, no mali brodari suočavaju se ozbiljnim problemima. Najveći je kronični nedostatak vezova i spora infrastruktura, posebno zbog kašnjenja rekonstrukcije luke Krilo Jesenice, što stvara administrativnu i poslovnu nesigurnost za brojne od njih.

O teškom planiranju nadolazeće sezone, razgovarali smo s Ivanom Mladinom, predsjednikom Hrvatske udruge privatnih brodara (HUPB), najstarije i najbrojnije udruge koja okuplja privatne turističke brodovlasnike specijalizirane za višednevna kružna putovanja duž hrvatske obale. Mladin je naglasio kako je posao tisuća ljudi u neizvjesnosti jer nisu sigurni gdje će brodovi biti privezani ni usred sezone, ni izvan nje.

Što hrvatsku nautiku čini konkurentnom u odnosu na druge mediteranske zemlje, a gdje već sada počinjemo zaostajati?

Hrvatska je danas jedna od najprepoznatljivijih nautičkih destinacija na Mediteranu. Imamo iznimno razvedenu obalu, više od tisuću otoka, sigurnu plovidbu i snažnu tradiciju života uz more. Na najvećim svjetskim sajmovima nautike, poput onog u Düsseldorfu, predstavljamo se kao zemlja moderne i kvalitetne flote te autentičnog doživljaja mora, a tu sliku u velikoj mjeri stvaraju upravo mali domaći brodari. Naši brodovi plove pod hrvatskom zastavom, zapošljavamo hrvatske pomorce, brodove gradimo i održavamo u domaćim brodogradilištima, a opskrbljujemo se u hrvatskim lukama.

’Rekonstrukcija luke Krilo Jesenice, koja je matična luka većine naših brodova, najavljena je kao strateški projekt, građevinska dozvola postoji, ali radovi još nisu započeli’.

Ivan Mladin

Drugim riječima, vrijednost koju stvaramo ostaje u Hrvatskoj. S druge strane, već sada ozbiljno zaostajemo u osnovnoj infrastrukturi. Lučki kapaciteti ne prate rast nautičkog turizma, a povećanje broja vezova, posebno na području Splita, odvija se presporo. Rekonstrukcija luke Krilo Jesenice, koja je matična luka većine naših brodova, najavljena je kao strateški projekt, građevinska dozvola postoji, ali radovi još nisu započeli. Istodobno, radovi u splitskoj luci već traju i izravno ograničavaju naš svakodnevni rad. Ako se taj nerazmjer između snage ponude i slabosti infrastrukture ne počne sustavno rješavati, Hrvatska će izgubiti korak s drugim mediteranskim destinacijama.

Kako nedostatak vezova konkretno izgleda u praksi? Znači li to manje gostiju i veće troškove?

U praksi nedostatak vezova znači da iz dana u dan živimo u neizvjesnosti. Ne znamo gdje će brodovi biti privezani ni usred sezone, ni izvan nje. Ljeti, kada bi se trebali baviti isključivo gostima i kvalitetom usluge, bavimo se logistikom. Zimi nedostatak vezova znači da brod nema adekvatno mjesto za zimovanje i održavanje. To otežava redovne radove na brodu, produljuje rokove servisa i često povećava troškove jer održavanje moramo organizirati na više lokacija, umjesto na jednom uređenom zimskom vezu. Sve to izravno poskupljuje poslovanje. Prisiljeni smo tražiti alternativne, udaljenije ili skuplje vezove, trošimo više goriva, organiziramo dodatne transfere gostiju i posade te gubimo dragocjeno vrijeme. Dugoročno, takva situacija pogoduje destinacijama koje imaju bolje uređene i planirane luke, jer gost koji je jednom doživio “kaos s vezom”, lako će iduće godine otići negdje gdje je sve jednostavnije i predvidljivije.

Koliko je danas teško planirati sezonu kad ne znate hoćete li imati gdje privezati brod?

Planirati sezonu u uvjetima u kojima ne znate gdje ćete s brodom praktički je nemoguća misija. Brodari ugovaraju aranžmane i do godinu dana unaprijed, surađuju s agencijama i partnerima iz cijelog svijeta, a istodobno nemamo jasan odgovor na osnovno pitanje – gdje ćemo u sezoni ukrcavati i iskrcavati goste. Uz sve to, imamo i regulatornu neizvjesnost. Mjesecima već čekamo konkretne odluke i provedbu već najavljenih izmjena Pravilnika o sigurnosti pomorske plovidbe. Javna rasprava o tim izmjenama završila je prije pola godine, ali one još uvijek nisu stupile na snagu. U takvim okolnostima dugoročno planiranje investicija, zapošljavanja ili širenja flote svodi se na pogađanje, a ne na odgovorno upravljanje, što je nedopustivo za sektor koji ulaže desetke milijuna eura u brodove i zapošljava gotovo tri tisuće ljudi.

Odustaju li neki brodari od kupnje novih brodova ili zapošljavanja ljudi upravo zbog te neizvjesnosti? Imate li kakve konkretne brojke kako će to poslovno utjecati?

Kada su vam osnovni preduvjeti rada upitni, svaki brodar mora dobro razmisliti hoće li ulaziti u nova ulaganja. Govorimo o modernim i luksuznim mini-cruiserima i jahtama čija se prosječna vrijednost kreće između tri i četiri milijuna eura po brodu. Ukupna vrijednost naše flote prelazi i pola milijarde eura. To nisu odluke koje se donose olako. Članovi HUPB-a u 2024. ostvarili su ukupan promet u iznosu 369,4 milijuna eura te je uplaćeno 67,7 milijuna eura poreza i doprinosa. Zapošljavamo oko tri tisuće ljudi, a većina naših tvrtki su obiteljska poduzeća koja dobit ne izvlače, nego je reinvestiraju u modernizaciju flote. Svaka propuštena investicija u novi brod ili novo radno mjesto znači izgubljeni potencijal rasta, ne samo za brodara, nego i za državni proračun i lokalne zajednice.

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

Zašto je luka Krilo Jesenice važna za brodare i što za njih znači to što se rekonstrukcija stalno odgađa?

Krilo Jesenice je središte našeg poslovanja. Većina hrvatskih turističkih brodova dolazi upravo s tog područja, a luka Krilo je naša matična luka, mjesto zimovanja, održavanja i polaska u sezonu. Pozdravljamo činjenicu da je Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije ishodila građevinsku dozvolu za rekonstrukciju, ali problem je što radovi još nisu započeli, a ne postoji jasan plan kako će se u međuvremenu organizirati vezovi. Istodobno, luka Bajnice Jesenice već je prenamijenjena u luku otvorenu za javni promet, ali općinski prostorni planovi još nisu usklađeni. Za brodare to znači život u raskoraku između papira i stvarnosti. Odluke postoje, ali na terenu se ništa ne mijenja. Svako novo odgađanje dodatno povećava nesigurnost i otežava planiranje sezone.

Što će se dogoditi s poslovanjem brodara tijekom radova u Splitu? Gdje će se ukrcavati gosti i koliko to poskupljuje posao?

Rekonstrukcija gata Svetog Petra u Splitu projekt je koji će dugoročno donijeti korist, ali kratkoročno nosi ozbiljne izazove za naše poslovanje. To je jedna od ključnih točaka za ukrcaj i iskrcaj gostiju, a tijekom dvogodišnjih radova brodari praktički gube mogućnost priveza u gradskoj luci. Moramo, međutim, ovdje naglasiti da smo tijekom prosinca, od ravnatelja Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije Domagoja Maroevića dobili službeni dopis u kojem nam je omogućeno korištenje dodatnih prostora obale u lukama Trogir, Kaštel Stari, Omiš i Makarska te dijelova Zapadne obale u Luci Split. To svakako nije zanemarivo, ali nije ni dovoljno, a sezona je pred vratima. Ako nema jasno definiranih alternativnih rješenja brodari će morati ukrcaj organizirati na udaljenijim lokacijama. To znači više transfera za goste, više logistike, više troškova goriva i posade te češće premještanje brodova. Sve to poskupljuje svaki aranžman, a istodobno narušava iskustvo gosta koji je platio premium proizvod i očekuje jednostavan i dobro organiziran dolazak na brod.

Može li se ovakva situacija već ove sezone osjetiti na prihodima?

Može i, nažalost, vrlo vjerojatno hoće. Već sada je jasno da sezona 2026. neće biti jednostavna. Rekonstrukcija u Splitu već traje, Krilo još nije krenulo, a alternativni vezovi nisu sustavno osigurani. S obzirom na to da 95 posto naših gostiju dolazi iz inozemstva i da govorimo o sektoru koji ostvaruje stotine milijuna eura prometa godišnje, svaki poremećaj u logistici ukrcaja i priveza vrlo se brzo pretvara u otkazane ili skraćene aranžmane. To znači manje realiziranih putovanja, manji promet i manje uplaćenih davanja u proračun. Posebno je važno naglasiti da su naši aranžmani često vezani za dugačak niz dobavljača, od lokalnih restorana i OPG-ova do turističkih vodiča, prijevoznika i opskrbljivača. Ako brod radi manje, ne trpi samo brodar, nego i cijeli lanac lokalnog gospodarstva uz obalu i na otocima.

Što bi, po vama, država trebala prvo riješiti da bi brodarima olakšala posao?

Prije svega, treba jasno reći da su mali privatni brodari strateški važan dio hrvatskog turizma i gospodarstva. Kada to prihvatimo, prioriteti su jasni. Prvo, treba ubrzati i jasno isplanirati rekonstrukciju luke Krilo Jesenice, s točnim rokovima i jasnim modelom kako će se organizirati vezovi tijekom radova. Drugo, za vrijeme radova u Splitu nužno je osigurati adekvatne alternativne vezove za ukrcaj i iskrcaj gostiju, uz koordinaciju svih nadležnih tijela, od Ministarstva do lučkih uprava i lokalne samouprave. Treće, potrebno je ubrzati procedure izdavanja dozvola za gradnju i rekonstrukciju luka, urediti pitanje morskih benzinskih postaja, lučke komunalne infrastrukture i bolje povezati registre i evidencije, kako bi poduzetnik znao na čemu je. Mi ne želimo nikoga prozivati, nego želimo biti partneri institucijama te sudjelovati u radnim skupinama i zajednički rješavati nagomilane probleme. To je jedini put da se osigura stabilan razvoj nautičkog turizma i zadrži konkurentnost Hrvatske na svjetskom tržištu.

Uputili smo već tri dopisa ministru Butkoviću s molbom za sastanak, odgovor još nismo dobili. Tražimo samo dijalog i pravodobne odluke te smatramo da smo svojim radom zaslužili da se i naš glas čuje.

Koliko je u ovom sektoru riječ o obiteljskim poslovima i što to znači za lokalne zajednice uz obalu?

Ovdje govorimo gotovo isključivo o obiteljskim poslovima. Većina naših brodova i tvrtki je u vlasništvu obitelji, brodovlasnik je ujedno i brodar, a članovi obitelji često su dio profesionalne posade. Plovimo pod hrvatskom zastavom, brodovi su projektirani, izgrađeni i opremljeni u Hrvatskoj, a dobit se ne izvlači, nego se kontinuirano reinvestira u modernizaciju flote. Za lokalne zajednice to znači da se vrijednost koju stvaramo vraća upravo u ta mjesta kroz plaće, lokalne dobavljače, usluge, proračune općina i gradova. Naši gosti spavaju na brodovima, ali jedu u lokalnim restoranima, kupuju u lokalnim trgovinama, koriste usluge lokalnih vodiča i prijevoznika. Mali brodari time izravno doprinose produljenju sezone, oživljavaju mjesta koja bi bez turizma bila poluprazna i čuvaju tradiciju života od mora na jedan moderan, ali duboko ukorijenjen način. Zato ovo nije samo pitanje vezova i luka, ovo je pitanje opstanka obitelji, generacija i čitavih zajednica uz hrvatsku obalu.