Uvijek su izazovna i teška vremena, i uvijek se bojimo recesije, pada svjetske trgovine i rizika naplate, ali možda nije tako loše kako smo mislili lani. Naime, 2022. se pokazala puno bolja nego se očekivalo – rast volumena svjetske trgovine bio je 2,7%. To u načelu nije tako loše, no za ovu godinu WTO procjenjuje rast za svega 1,7%, s time da su to nove prognoze, istaknula je profesorica Marijana Ivanov u prezentaciji na temu “Izazovi i rizici globalnog tržišta”.

Što se tiče realnog svjetskog BDP-a, 2023. se očekuje rast za 2,4%. U 2024. očekuje se rast volumena svjetske trgovine za 3,2%, no primjećuje da se i sam WTO ograđuje od brojke, jer kažu da je puno faktora neizvjesnosti koji bi to mogli onemogućiti. Prije svega to su već duže vrijeme aktualne geopolitičke napetosti i globalna nesigurnost hrane.

Tu je i mogućnost negativnih posljedica monetarnog zatezanja, kako navodi “tog stalnog rasta kamatnih stopa, sustezanja likvidnosnih kanala s učincima na pad količine novca u opticaju, pad potrošnje i pad investicija, što znači usporavanje gospodarskog rasta i povećani rizik recesije”.

Usto, već smo neko vrijeme u kontinuiranom riziku dugotrajne stagnacije i postoje rizici za financijsku stabilnost, pa su i financijske institucije pred izazovnim vremenima. Razina duga je u svim sektorima izuzetno visoka, a teret otplate raste u uvjetima kada rastu kamatne stope.

Češće dužničke krize
Predviđa se mogućnost češćih pojava dužničkih kriza i u javnom i u privatnom sektoru, no po profesorici Ivanov ne nužno u našem okruženju i državama koje su zastupljene u našem izvozu. Kriza životnog standarda je ostavila duboki trag na džepu potrošača glede mogućnosti potrošnje, a iznosi i da su drugi rizici bitni, npr. od kibernetičkih napada do klimatskih promjena.

“Problem je i ambicija što brže zelene tranzicije. Ona će neka poduzeća s tržišta maknuti, odnosno oslabit im snagu. No možda je najveći problem što su 20-te godine proglašene ‘erom niskog rasta, niskih ulaganja i niske suradnje’, a mi smo na početku, i sve je na neki način povratak osnovama – to su hrana, energija, sigurnost, dok su državni intervencionizam i protekcionizam sve presudniji”, naglašava Ivanov.

U prvom kvartalu u Njemačkoj već imamo pad BDP-a (-0,3%), navodi, i tu se povećavaju rizici plasmana roba, ali se zasad nisu pojavili problemi vezano uz naplatu. Eurozona tradicionalno stagnira već duže (+0,1%), dok se još dva naša najznačajnija tržišta dobro drže; Italija s rastom od 0,3% i Slovenija s rastom od 0,6%.

Kvantitativno sustezanje, međutim, prema Ivanov otvara to pitanje rizika nelikvidnosti u svim sektorima, pogotovo u uvjetima kad su poduzeća prezadužena. Smatra i da poduzeća nisu nužno u problemima, ali su krediti za mnoge postali nedostupni jer je razina duga velika.

Platforma Stories

Što se krije iza pojma „premium gost“ – i kako Hrvatska postaje destinacija za posebne doživljaje?

Inovativni projekt

Inovacija iz Hrvatske među top 3 u Europi!

Teže je financirati odgodu naplate potraživanja – jednostavno to postaje skuplje, kao i samo plaćanje obveza. Indeks globalnih financijskih uvjeta (Goldman Sache) pokazuje da kriza nije ni blizu kritična kao u vrijeme financijske 2008.-2009., no problemi postoje.

Specifičnosti pojedinih tržišta
Poslovanje na globalnom tržištu izazov je i s aspekta specifičnosti svakog pojedinog tržišta, a tu su i komercijalni rizici – kašnjenja u plaćanjima i stečajevi inozemnih kupaca, koji ovise o bonitetu kupca, ali i o ekonomskom stanju u zemlji u kojoj posluju. Politički rizici koji mogu ograničiti transfer novca svugdje su, kaže, u porastu, od ratova pa nadalje.

Svi ovi rizici, osim što pogađaju poduzeća, djeluju i na dostupnost instrumenata osiguranja izvoznih potraživanja te trošak factoringa. Kako poručuje Ivanov, nije slučajno da se tu na kraju nalazi jedno pitanje s čime su se suočili hrvatski izvoznici u Rusiju nakon proglašenja sankcija: “Naime, mnogi su uredno imali ugovorena osiguranja izvoznih potraživanja, a kad su nastali problemi odnosa s Rusijom to im je osiguranje doslovno uskraćeno, dok su im dosadašnji osiguravatelji rekli da ne moraju izvoziti u Rusiju. Tako su se oni zapitali čemu uopće služi osiguranje izvoza.”