U Istri je započela s radom Udruga kozara, koja namjerava vratiti kozarstvo na poluotok, otkuda je protjerano davnom administrativnom zabranom koja je vrijedila za cijelu bivšu državu. Cilj je razviti ekološku i profitabilnu proizvodnju i za to koristiti državne poticaje i nepovratna sredstva specijaliziranih europskih fondova.
Danas, prema saznanjima Udruge, četrdesetak uzgajivača drži tek 2500 koza različitih pasmina, bez dovoljno znanja o uzgoju i proizvodnji i bez sigurnog plasmana. Uskoro bi Istrom, prema riječima predsjednika novoosnovane Udruge kozara Ranka Martinovića iz Premanture, moglo pâsti sto puta više koza plemenite pasmine, s organiziranom proizvodnjom mesa, mlijeka, sireva i s osiguranim plasmanom. Upravo to je i cilj Udruge čiji je pravi začetnik i promotor Miroslav Haber.

Ekomarkica za Žampena
Atomski fizičar Miroslav Haber, jedan od članova komisije za utvrđivanje radioaktivnih rudnih ležišta u nuklearnom Institutu u Vinči kod Beograda, šezdesetih je godina 20. stoljeća bio je ozračen i završio na liječenju u Parizu. Tu su mu kao najbolji “lijek” preporučili kozje mlijeko i sir. Haber se odrekao znanstvenog rada i kod Rovinja zakupio veliku površinu pod makijom, nabavio stado rasnih koza (edler ziege) i zasnovao poljoprivredno gospodarstvo koje je preraslo u vodeći kozji genetski centar. Kasnije se zahvaljujući supruzi Juti počeo baviti i konjogojstvom (trakeneri). Proizvodnju za vlastite potrebe počeo je širiti i izvoziti kozji sir najprije Onkološkom institutu u Grazu, a zatim u Švicarsku i još neke europske zemlje. Haberova plemenita srnasta bezroga koza osim u Istri našla je dom i na Dugom otoku. Naime, Nikica Žampeno, danas poznati ekoproizvođač (za što je dobio i ekomarkice) kozjeg mlijeka i sira, te maslinova ulja, prije 12 godina od Habera je kupio nekoliko rasnih koza. Danas ima stado od 90 grla. Ranko Martinović, koji se kozarstvom bavi tek tri godine ali je već procijenio da je posao isplativ, ovih dana odlazi na Dugi otok kod Žampena kupiti novo matično stado srnaste plemenite koze, koja se tako “vraća” u Istru. Haber, pak, danas ima stado od 50 koza, kaže da je to prava mjera, a svoje znanje i iskustvo, zajedno sa suprugom Jutom, prenosi na sadašnje i potencijalne kozare u Istri stalnim podukama koje organizira ŽGK. “S kozama treba mnogo raditi. Supruga i ja smo se opredijelili za ekološku proizvodnju hrane, čega je kozarstvo noviji dio. Uz farmu kod Medulina, gdje koze slobodno pasu, naravno, uz pastira, upravo kupujemo ili tražimo u najam pašnjake na ?ićariji kako bismo ljeti kad u južnoj Istri ponestane hrane stado gonili na sjevernu visoravan. Ići ćemo do stada od 70 koza”, kaže Martinović. Ističe koliko su kozji proizvodi vrijedni za zdravlje. Dok krava jede oko 35 vrsta trave, koza brsti 250 vrsta i prava je putujuća apoteka. Poznati travari, priča Martinović, vode u berbu ljekovitog bilja koze jer ona daje znak kada i koju biljku treba ubrati da bi dala ljekoviti maksimum.

Moćan antioksidans
“Kozje mlijeko najmanje je masno i ima najmanje molekule, koje dopiru u svaku stanicu u tijelu. Ako je proizvodnja uredna i mlijeko zdravstveno u redu, kozji sir najbolje je praviti od nekuhanog mlijeka jer tako zadrži sve zdravstveno vrijedne sastojke, prije svega moćne antioksidanse. Zato je i nužna visoka higijena u cijelom proizvodnom procesu. Ekološki standardi EU predviđaju 13,3 koze po hektaru pašnjaka, slobodnu ispašu i dohranu samo u vrijeme graviditeta, boravak u eko-štalama i strogu veterinarsku kontrolu jer ako se koze razbole i moraju primati antibiotike, ispadaju iz eko-proizvodnje. Koze radi prepoznavanja moraju imati tetovažu na uhu jer prilikom parenja ne smiju biti u srodstvu”, kaže Martinović. Što se isplativosti tiče, Haber tvrdi da deset koza osigurava prosječnu europsku plaću u domaćinstvu. Naime, jedna koza daje godišnje dva kozlića (kilogram mesa 55 do 60 kuna) i 600 do 900 litara mlijeka, odnosno 60 do 90 kilograma sira, koji se prodaje po 100 do 140 kuna. Martinović ističe da je interes za kozarstvo kao “povratak prirodi” velik, osobito među mladim ljudima.

Tisuće hektara za eko-kozarstvo

Istra ima pedesetak tisuća hektara zemlje za ispašu koja se sad ne koristi i kojom raspolažu država, općine i gradovi. To je veliki potencijal za eko-kozarstvo. Međutim, prostornim planovima takva proizvodnja uopće nije predviđena pa bi prvi i najvažniji korak trebao biti izmjena planova u korist ove proizvodnje, ističe predsjednik istarske Udruge kozara Ranko Martinović. Udruga će, nakon što snimi stanje kozarstva, ići na kategorizaciju i oplemenjivanje postojećih i formiranje novih stada. Zatim će osnovati konzorcij ili zadrugu, koja će se baviti plasmanom proizvoda, ali i obavljati druge poslove od zajedničkog interesa za sve članove.