Prvi dio godine, obilježen eskalacijom sukoba na Bliskom istoku, ponovno je rasplamsao inflaciju uz posljedični rast kamatnih stopa. Onaj u Ukrajini, sa svim svojim implikacijama na europsku i globalnu ekonomiju, ušao je u petu godinu. Što nas čeka na jesen? Je li realno očekivati skuplje kredite? Novi skok cijena energenata? O tim, ali i brojnim drugim temama u emisiji “Gospodarska jesen” razgovarali smo s Tamarom Perkom, direktoricom Hrvatske udruge banaka, Gordanom Kolakom, predsjednikom Uprave Končara, i Adrianom Ježinom, predsjednikom Uprave Telemach Hrvatska.
Perko: Prije točno četiri godine, u srpnju 2022., počelo je prvo dizanje kamatnih stopa ESB-a. U nešto više od godinu dana vidjeli smo rekordan rast jer su kamatne stope iz negative prešle na plus četiri posto. Ali, tada smo istodobno imali visok gospodarski rast. Pitanje što nas očekuje sada ima malo drukčiji okvir nego tada jer taj rast nije na razinama iz 2022. Inflacija je povišena, a gospodarski rast je slab i neko naglo dizanje kamatnih stopa bi ga uništilo. Očekujem da ćemo do kraja godine vidjeti ili blago povećanje kamatnih stopa od 25 baznih bodova ili ga uopće nećemo vidjeti. Govorim pritom u kontekstu da nema ekstremnih promjena u odnosu na sadašnje stanje na tržištu.
Zabrinjava li telekome mogućnost ukidanja indeksacijske klauzule?
Ježina: Indeksacijska klauzula daje sigurnost za velika ulaganja, no ona u velikoj mjeri nije pokrila ni približno ono što se događa u smislu troškova koje imamo. Znate li koliko je zbog ratova i dronova narasla cijena optičkog kabela? Šest puta. Koliko je narasla cijena grafičkih kartica? Da ne govorimo o cijenama goriva, struje, radne snage… To je puno više od 3,7 posto, vjerojatno desetak i više, a očekuje se razvoj infrastrukture koji bi pomogao svim gospodarstvenicima i državi da se lakše uđe u digitalno doba. Prema raznim službenim indeksima, naša je kvaliteta mobilnih mreža iznad prosjeka EU-a, a cijene su ispod prosjeka. To moramo uzeti u obzir. U fiksnom broadbandu napravljen je velik iskorak, sa začelja smo došli na prosjek EU-a. Horizontalna smo industrija bez koje je teško zamisliti rast gospodarstva i zato je ta klauzula samo mali segment nečega što pomaže društvu da ide naprijed.
Velike su kompanije već godinama na meti poziva za dodatnim oporezivanjem. Odvlači li rasprava o ekstra profitima pozornost od ključnih gospodarskih problema – produktivnosti, razine investicija i konkurentnosti?
Kolak: Iz perspektive poslovnog sustava, pojam ekstraprofita apsolutno je nepoznat. Svaki poslovni subjekt funkcionira tako da kroz poslovanje nastoji ostvariti profitne margine koje mu osiguravaju daljnje ulaganje u razvoj kapaciteta, sposobnosti za modernizaciju kako bi nastavio s dugoročno održivim poslovanjem. Bez profita nema poduzetništva, on je “condicion sine qua non” razvoja gospodarstva. Kada govorimo o oporezivanju, mogu razumjeti intenciju zakonodavca koji kaže “želimo da se teret pritisaka ravnomjerno rasporedi na sve društvene segmente”. No, treba razmišljati i o tome kako netko dolazi do tih profitnih margina. Na kraju, postoje uspješna i malo manje uspješna društva, ali ako vjerujemo u zakone tržišta, onda ga trebamo pustiti da do kraja regulira taj odnos. Ako postoji prostor u nekoj tržišnoj djelatnosti koji stvara velike profitne margine, on će po prirodi postojanja privući puno više poduzetnika u taj segment, stvorit će se veća konkurencija i s vremenom će se profitne margine uskladiti.
Ježina: Vidjet ćemo koji će biti konačni prijedlog po pitanju dodatnog oporezivanja i ekstraprofita, no mogu dati primjer Telemacha koji je brzorastuća kompanija i jako kvalitetne proizvode pruža po nižoj cijeni od konkurencije te uzima “market share”. Samim tim “market shareom” rastemo brže od konkurencije. I sada bismo zbog toga rasta trebali biti penalizirani, iako imamo negativan tijek novca!? Dakle, mi se toliko zadužujemo da ne uspijevamo dovoljno uprihoditi koliko nam je potrebno za investiranje. I sad bismo od toga negativnog tijeka novca još trebali platiti razliku na ekstraprofit, dok je naša ukupna profitna marža i dalje manja od nekih konkurenata na tržištu. U tržišnoj ekonomiji pitanje ekstraprofita nije tema, a ako je netko zlorabio položaj, tu su regulator i druga tijela koja trebaju to regulirati, kao što prije bilo kakvih koraka treba provjeriti i je li dobit reinvestirana.
Kolak: Reinvestiranje dobiti najbolji je mogući pokretač daljnjeg razvoja. Ako bi svi investirali ostvarenu dobit u daljnji razvoj svog sustava i tehnologije te operativne učinkovitosti nužne radi povećanja produktivnosti, onda nikakvi zahvati u poreznu politiku ne bi bili potrebni, posebno prema nekome tko je napravio iskorak. Mislim da je svakom društvu i državi imperativ stvoriti nacionalne gospodarske prvake koji će ostvarivati značajnije iskorake u odnosu na druge i tako poticati razvoj tog gospodarstva, otvarati prostor za investicije, novi razvoj i radna mjesta.
Perko: Još samo jedan aspekt – poduzetnici inherentno preuzimaju rizik da bi u budućnosti ostvarili veću dobit. Ako ćete tu veću dobit oporezivati, onda nitko neće preuzimati rizik na tržištu i imat ćemo stagnaciju. Treba poticati razvoj, investiranje, preuzimanje rizika i ostvarivanje novih prihoda i dodatne vrijednosti.
Što vas najviše zabrinjava? Geopolitički rizici, neke regulatorne promjene i okviri ili činjenica da Europa, a time i Hrvatska kao njezin visoko integriran dio, gubi utrku za produktivnošću i investicijama u odnosu na SAD i Aziju?
Ježina: U Europi je život najljepši, ali moramo biti iskreni i reći da Europa ima negativne trendove. Amerika ima ekosustav kroz fakultete, dolazak strane pameti, inovacija, uz financijski i pravni ekosustav koji sve to prate i potiču, dok u Aziji i Kini imamo državni intervencionizam koji sve to potiče, uz veliko tržište. Što radi Europa? Dodatno se regulira i gubi bitku. I danas imamo situaciju da je jako puno pametnih ljudi u Europi, ali svaka malo bolja inovacija proizvoda vjerojatno će se prebaciti u London ili u Ameriku gdje će se osnovati firma da se tamo dobije kapital i sve to razvije, eskalira na svjetskoj razini. Facebook se počelo regulirati kad je postao najveći na svijetu, a ne kad je bio “u garaži”. Od Draghijeva izvještaja već je dosta prošlo, a malo se toga implementiralo. Kad sam se početkom 2000-ih počeo baviti telekomunikacijama, Europa je bila lider s najboljim uređajima i mrežama. Danas nazaduje i ne vidim način kako će birokratskim ulaganjem u nekoliko data centara EU nadoknaditi zaostatak. Već sada trebamo gledati kako neku novu generaciju nečega premostiti. Ovako je teško hvatati korak.
Perko: Geopolitika zabrinjava, ali Europa ne igra tu preveliku ulogu. Zato me najviše brine dio vezan za konkurentnost gdje možemo nešto napraviti. Adrian je spomenuo Draghijev izvještaj. Implementirano je manje od deset posto. Osvještavamo se da nismo konkurentni i da treba napraviti iskorake, ali to ide sporo. Što se bankarske industrije tiče, identificirane su niše gdje Europa treba najviše ulagati – R&D, biotehnologija, čipovi… To su vrste industrije koje trebaju vrstu investicija koje bankarstvo sada ne može pružiti. Ili ne može preuzeti toliko rizika ili su investicije u roku koji bankama nije prihvatljiv. Tu već u svom sektoru vidimo prostor za olakšavanje određenih kriterija. Kao sektor možemo pokriti oko četvrtinu potreba za investicijama u Europi, a tri četvrtine su ostale u prostoru koji nije dovoljno razvijen. Govorimo o tržištu kapitala i alternativnim izvorima financiranja gdje svaka iole ozbiljnija investicija seli u London, Ameriku ili možda čak i Aziju. Tu je jako puno prostora za napredak, a brine me da propustimo tu priliku. Što se bankarskog sustava tiče, mislim da svatko sa svoje strane u određenom dijelu treba popustiti. Naravno, nitko ne zaziva popuštanje regulativa uspostavljenih 2008.
Kolak: Nedavno smo u kompaniji raspravljali o projektu nove sistematizacije i definiranja novih modela u kontekstu EU Direktive o transparentnosti plaća. Kad gledate što sve morate napraviti da dođete do toga da jasno pokažete tu transparentnost odnosa u plaćama i koliko će vam trebati energije administriranja da pokažete da svatko za vrijednost koju daje sustavu dobija adekvatnu naknadu, doći ćemo do toga da ćemo biti izuzetno spori. U Americi će netko vrlo brzo ocijeniti koju mi vrijednost daješ i za tu vrijednost ćeš dobiti naknadu kakvu trebaš. Mi ćemo voditi računa da to sve dobro dokumentirano, sistematizirano, da je sve savršeno dobro posloženo, no to traži veliku količinu energije koju ne usmjeravamo na tržište i razvoj poslovanja, nego na interne odnose i reguliranje poslovanja. Time regulaciju spuštamo s političke na gospodarsku ili svaku pojedinu razinu nekog društvenog sloja. I to odnosi dramatično puno energije. Opet, apsolutno sam svjestan koliko je zahtjevno stvoriti ravnotežu unutar svih društvenih slojeva i kretanja, da ne stvaramo socijalne razlike kakve su recimo u Americi.
Ušli smo u špicu sezone, koja je za Hrvatsku uvijek važna zbog brojki i dodatnog priljeva kapitala. No, jesmo li spremni za novo gospodarsko okruženje ili ćemo i dalje previše ovisiti o turizmu i potrošnji?
Ježina: Mislim da je turizam super i da treba najprije gledati što daje gospodarstvu. Svaka industrija ima nešto od toga. No, stara je poslovica “nikad sva jaja u istu košaru”. Nije problem što je turizam tako dobar ili dominantan – i Austrija ga ima, uz manji udio u ukupnom gospodarstvu. Više bih gledao kako pojačati ostale grane. Dapače, neka se turizam razvija i raste, ali poticanjem ostalih grana gospodarstva možemo dobiti neke nove jednoroge. Uostalom, ni ovi sadašnji nisu u turizmu.
Kolak: Turizam je benefit koji smo dobili geografskim položajem, ali i poseban benefit jer svoju robu u trenutku kad se događa ne moramo izvoziti izvan Hrvatske. Mi izvozimo, ali u Hrvatskoj jer nam kupac iz Njemačke, Austrije, Poljske, Mađarske, Češke, Slovačke… dođe na obalu kupiti naš proizvod. Htio bih demistificirati priču oko turizma. Pitanje je što brojimo pod turizam – turističke kompanije i njihovo poslovanje ili cjelokupni ekosustav koji se naslanja na turizam s prehrambenom industrijom, telekomima i svime što suportira i ima korist od turizma. Turizam nam je odlična platforma za plasman usluga. Međutim… Gledamo li tržišnu vrijednost šest najvećih turističkih kompanija u RH, ona je manja od tržišne vrijednosti Končara i njegova ekosustava. Dakle, nije točno da je industrija slabija od turizma, nego je ta platforma turizma toliko široka da kroz nju plasirate proizvode i usluge iz cijelog spektra industrije koje imate u RH. Na kraju, činjenica da je Končar svake godine prisutan u više od sto zemalja svijeta govori o konkurentnosti. Nemam podatak, ali nisam siguran da tijekom turističke sezone imamo plasman u više od 100 zemalja svijeta.
Perko: Mogu dodati da je prerađivačka industrija otprilike prva po udjelu koje banke financiraju, ovisno o kvartalu. Dakle, percepcija je jedno, a brojke govore drugo.
U tom kontekstu, a posebno zbog potencijala sjevernog Jadrana, treba li ubrzati napore oko izgradnje nizinske pruge do Rijeke? Koristimo li dovoljno gospodarski potencijal Jadrana i jadranskih luka?
Kolak: Končar je duboko involviran u taj segment razvoja željezničke infrastrukture, a iskoraci koje smo radili kroz proizvodnju baterijskih vlakova upravo su odgovor na činjenicu da velik dio tih pruga nije elektrificiran i tražili smo rješenja koja mogu premostiti takvu situaciju kakva vlada u većem dijelu Europe. Nama je nužno značajno povećati ulaganja u pojedine koridore. Bez razvoja te infrastrukture nema ni razvoja gospodarstva. Ponajprije govorim o dionici pruge od Rijeke do mađarske granice s kritičnom točkom od Karlovca do Rijeke. Koliko mi je poznato, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture intenzivno promišlja o optimalnom modelu izgradnje te pruge jer su svjesni koliko je to kritična komponenta prometne povezanosti RH u smislu podrške razvoju gospodarstva. Riječka je luka najdublji ulaz u središnji europski teritorij i prirodna je baza za ulazak roba. Hrvatska bi s tom prugom puno dobila i zato se nadam da će država snažno prionuti da se što prije napravi. Mislim da tu nije pitanje da ili ne, nego koliko brzo možemo stvoriti preduvjete da možemo ući u takvu investiciju – a mislim da trebamo što prije.
Perko: Imali smo ove godine u Dubrovniku samit Inicijative triju mora. Jedan njezin dio usmjeren je na transport. Zanimljivo, što se više počelo glasnije razgovarati o njoj i što se više priča o Rijeci kao glavnom ulazu kroz Jadran u srednju i istočnu Europu, tako se i Italija poželjela uključiti. Dakle, očito je koliko Rijeka može imati veliki značaj – ne samo kao luka, logistički centar i poveznica.
Hrvatska je, uz Austriju, u analizi MMF-a spomenuta u kontekstu rastuće mase plaća u državnim i javnim službama. Očekujete li do kraja godine dodatne izazove po tom pitanju?
Ježina: Prvo, rast plaća u Hrvatskoj ima puno širi kontekst. Podigla se potrošnja, ljudi bolje žive, smanjio se odlazak ljudi u inozemstvo, imamo prvi put “neto priljev” radne snage Hrvata povratnika. Generalno, učinci su pozitivni. Moramo početi podizati produktivnost. Trebamo napraviti više ili kvalitetnije u jedinici vremena da bismo išli dalje. Ili ćemo uvesti još stotine tisuća radnika nisko profilne radne snage koji će onda promijeniti i demografsku sliku. Moramo održati konkurentnost na svim stupnjevima rada. Zato trebamo sustav rasterećenja gospodarstva koje je u proteklom desetljeću doprinjelo i povećanju plaća te ga prilagoditi vremenu koje je ispred nas. Bilo bi lijepo da radnici mogu dobiti planirane iznose, ali treba vidjeti kako to gospodarstvo može iznijeti.
Kolak: U sedam godina u Končar Grupi broj zaposlenika smo udvostručili, ali smo prihode povećali četiri, a profitabilnost 17 puta. Važno nam je da možemo stvoriti vrijednost, a kad stvorite vrijednost i povećate produktivnost, onda nije problem razgovarati o tome da sustav plaća prati i trend rasta poslovanja. No, u Hrvatskoj imamo neravnotežu da javni sektor stvara velik pritisak na privatni rastom plaća koji ne prati produktivnost. Samim time, dolazi do odljeva ljudi iz privatnog sektora jer prirodno ostaju u javnom. I onda imate neprirodni nedostatak radne snage te uvezemo više od 150 tisuća radnika iz trećih zemalja, a usuđujem se reći da imamo samo neravnotežu u preraspodjeli rada na privatni i javni sektor. Kad bismo postigli produktivnost javnog sektora na razini privatnog, posebno pojedinih segmenata, imali bismo ondje vjerojatno višak ljudi koji bi kompenzirao taj manjak u privatnom sektoru. Svaki put kad se pokreće ta tema vraćamo se na temeljnu tezu: je li došlo do rasta produktivnosti koji opravdava rast mase plaća? U konačnici, kroz plaću ulažete u direktan rad koji vam vraća tu investiciju kroz ono što ste prodali na tržištu. Ako vi to ne možete na tržištu vratiti, onda je to trošak.
Gdje vidite najveći potencijal za dodatni gospodarski iskorak?
Perko: U inovacijama. Zato jer mogu potaknuti produktivnost. Ako govorimo o umjetnoj inteligenciji, u bankarstvu ona već može zamijeniti repetitivne poslove. Radnik se automatski može preusmjeriti na produktivniji rad. Inovacijama dižemo i produktivnost, ali one pritom moraju biti u svrhu povećanja produktivnosti i obrazovanja.
Ježina: Promjene su danas puno učestalije i nepredvidljivije, a mislim da će prilagodba novonastalim okolnostima za pojedinca, firmu i društvo, kao i brzina prilagodbe, biti najveći izazov. U svakoj gospodarskoj revoluciji u nekom su trenutku neki poslovi nestali, ali s odmakom je rezultat bio puno više novih poslova i zaposlenih. Dakle, sve treba gledati kao priliku. Vlak sada kreće. Premali smo da bismo bili lokomotiva, ali nije nevažno hoćemo li u njega ući odmah ili će on otići, pa ćemo ga hvatati desetljećima.
Što biste preporučili donositeljima odluka po pitanju regulatornog i investicijskog okruženja u RH?
Ježina: Najvažnija je stabilnost, a stvari poput ekstra poreza nisu poticajne. Poticajno bi bilo da se pojačaju subvencije za ulaganja, ali kontrolirana, da se rastereti porezna politika u smjeru daljnjeg rasta produktivnosti, zapošljavanja i poticanja rasta gospodarstva. Sjetimo se krize 2008. Pokazalo se da nisu porezne restrikcije izvukle Hrvatsku iz krize, nego njihovo popuštanje kad je krenulo. Poticaji puno više pomažu razvoju nego neka zaključavanja i stavljanje okvira na sve.
Perko: Puno smo toga napravili i treba i pohvaliti. A prostor za napredak? Vidim ga u nekoliko aspekata: pravna sigurnost, rasterećenja administracije i predvidiva porezna politika.
Kad biste mogli izdvojili jednu Vladinu odluku koju biste voljeli do kraja godine kako bi se povećala konkurentnost gospodarstva, koja bi to bila?
Perko: Rasterećenje administracije.
Kolak: Imam samo jednu želju. Neka Vlada i lokalna samouprava učine sve da se dogodi Pantheon. Vjerujte mi da će to imati veći učinak na hrvatsko gospodarstvo nego bilo koja mjera dosad donesena. Svi aspekti govore da je to projekt koji se nikada nije dogodio na ovim prostorima, barem ne u opsegu kakav se najavljuje. Kad pogledamo aspekte razvoja elektroenergetskog sustava, zatim što bi to značilo u kontekstu razvoja sredine koja sada nije tako privlačna za gospodarstvenike, što bi to napravilo u kontekstu razvoja znanja i sposobnosti, novih stručnjaka, na kraju i što bi to značilo za kompaniju poput Končara, onda je to projekt koji bi dramatično promijenio sliku i perspektivu hrvatskog gospodarstva. Barem tog dijela koji je tehnološki orijentiran.
Ježina: Spomenuti ekstraprofit može utjecati na investicije. Slažem se, napravili smo ogroman iskorak i volio bih da onoliki iskorak koliki je napravila Hrvatska u zadnjih deset godina, napravi i u sljedećih deset – korak po korak.
Koji pomaci u poslovanju se, vjerujete, mogu postići korištenjem AI-ja u kratkom roku, primjerice, do kraja godine, a kako vidite njezin dugoročni razvoj i, u konačnici, kompanijski život jednoga dana kad postane normala kao što je danas internet?
Perko: U našem sektoru to je odrađivanje financijskih analiza, personaliziranje usluga, analiza rizika… Kratkoročno, dakle, niz je stvari koje AI može raditi ili već radi. Dugoročno, zabrinjava me trenutak kad se maknu juniori i kad njihove poslove bude odrađivala umjetna inteligencija. Prvo, kad seniori odu u mirovinu, tko će biti novi senior? I hoćemo li onda slijepo vjerovati tehnologiji? Neće više biti nikoga tko je može kritički propitivati. Nogometno rečeno – hoćemo li vjerovati očima i glavi ili tehnologiji? Je li lopta taknula kabel ili kosu?
Kolak: Mislim da razvoj tehnologije neće čekati odgovor na pitanje što mi mislimo o njemu. Možda bih se, u odnosu na te posljedice uvođenja AI-ja, malo više fokusirao na pretpostavke njegova uvođenja. Da bi se stvorile pretpostavke da AI potpuno zaživi i da se njezini kapaciteti maksimalno upotrijebe na korist društva, treba napraviti čitav niz ozbiljnih infrastrukturnih zahvata da do toga dođe. Nemojmo zaboraviti da bez data centara nema AI-ja, a data centara nema bez stabilne opskrbe električnom energijom. Električne energije nema pak bez stabilnih izvora koje ćete sutra pretvoriti u tu energiju. Dakle, sve te pretpostavke koje treba ostvariti za nas su ogromna prilika. Želim vjerovati da je smjer daljnjeg razvoja AI-ja nezaustavljiv. Iskoristimo li i djelić potencijala, ispred nas je sasvim pristojno razdoblje stabilnog rasta.
Ježina: Kad se “pojavio” internet, pričalo se puno, onda je došlo do “pika” pa je sve to malo palo. Sada je nemoguće percipirati kako će svijet izgledati za 10 ili 20 godina. Svaka tehnologija, od dinamita nadalje, donese nešto dobro i nešto loše. Tako će i ova. Isto tako, svaka industrijska revolucija do sada u konačnici je dovela do toga da je svijet išao naprijed. Vjerujem da će i ova.
