Za najviše godinu dana transfuzijska služba u Hrvatskoj potpuno će se informatizirati, odnosno izgradit će se jedinstveni nacionalni sustav “krvnih banaka”. Služba će se već tijekom iduće godine okrupniti, odnosno broj jedinica koje prikupljaju i prerađuju doniranu krv smanjit će se s postojećih 21 na deset centara. Time se kani povećati sigurnost sustava davanja i primanja krvi, ali i znatno smanjiti troškove.

Središnji registar
Jedan je od najvažnijih uvjeta za reorganizaciju povećanje cijene krvi, odnosno iznosa koji se za transfuzijsku službu izdvaja iz proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa će, primjerice, cijena doze koncentrata eritrocita porasti sa 23 na 28 eura. Kako doznajemo od Irene Jukić, ravnateljice Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, krv dobrovoljnih davatelja ubuduće će se prikupljati i prerađivati u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu, Rijeci, Puli, Zadru, Splitu, Osijeku, Slavonskom Brodu i Dubrovniku. “U ostalim gradovima organizirat će se prikupljanje krvi koje će provoditi naši timovi, a ugovorno će se regulirati i prikupljanje te opskrba pojedinih mjesta. To nije novost za nas jer je rad na terenu normalan za transfuzijsku medicinu. Primjerice, terenske ekipe Zavoda u mjestima oko Zagreba prikupljaju čak pedeset posto krvi koja se prerađuje u Zagrebu”, pojašnjava Jukić. Ravnateljica ističe da će od nove organizacije imati koristi i davatelji i primatelji krvi i krvnih pripravaka, ali i proračuni mnogih ustanova koje su dosad trošile i novac i ljude prikupljajući i prerađujući tek nekolicinu doza krvi dnevno, dok razmjerno skupa oprema ostalo vrijeme nije bila u upotrebi. Za posao se ne ne moraju bojati ni zaposlenici jer će svi oni koji su prikupljali krv sad raditi kliničku transfuziju i nadzor, tvrdi dr. Jukić. Ističe da okrupnjavanje transfuziološke službe nije hrvatski izum, odnosno u Europi se počelo provoditi još prije dvadeset godina.Informatizacija službe drugi je važan korak koji prije svega povećava sigurnost davalaštva jer omogućuje stvaranje središnjeg registra dobrovoljnih davatelja krvi, među kojima su i davatelji koji su potencijalno pozitivni na biljege nekih zaraznih bolesti koje se prenose krvlju, poput HIV-a ili hepatitisa. “Iako nema nultog rizika za transfuziološko liječenje, odnosno na svijetu ne postoji test koji otkriva prisutnost uzročnika koji je u tijelu tek kratko vrijeme, vrlo je važno znati tko vam je i kad dao krv, pod kojim uvjetima, te poznavati svaki korak u postupanju kod svakog davatelja i primatelja krvi. Također je važno registrirati potencijalno zarazne davatelje koji bez umreženog sustava praktički imaju mogućnost krv davati na nekoliko mjesta. To će s informatizacijom biti potpuno eliminirano, a isto tako na jednom ćemo mjestu imati sve podatke koji nam mogu zatrebati”, kaže Jukić.

Za plaće 23 posto
Doduše, ravnateljica napominje da Zavod na upravljanju kvalitetom radi već godinama i nositelj je ISO certifikata koji to potvrđuju. Upravo stoga što je transfuziološka služba na neki način važna za nacionalnu sigurnost, a i zbog činjenice da se u svijetu najveći broj tužbi u zdravstvu podiže upravo zbog zaraze krvlju, sustav osiguranja kvalitete njeguje se u svim hrvatskim službama za transfuzijsku medicinu. Cijena krvi u Hrvatskoj među najnižima je u Europi, prvenstveno zbog iznimno niske cijene rada. Gotovo sedamdeset posto budžeta HZTM-a ide na materijal, oko pet posto na promociju davalaštva koja je vrlo važna zbog stalne potrebe za opskrbljenosti krvlju, dok tek 23 posto odlazi na plaće. Za usporedbu, u čitavom zdravstvu na plaće ide oko osamdeset posto proračuna. Najveća stavka u određivanju cijene krvi je posebna vrećica za uzimanje krvi koju Hrvatska nabavlja po istoj cijeni kao i ostale zemlje Europe budućiw da vrećice izrađuje tek nekoliko tvrtki u svijetu. Dok će cijena koncentriranog pripravka eritrocita nakon povećanja u Hrvatskoj iznositi 28 eura, ona je u Sloveniji 98 eura, u Austriji 109 eura, u Italiji i Njemačkoj oko 150 eura, dok u Irskoj jedna doza vrijedi 240 eura, dakle deset puta više nego što je sada u Hrvatskoj. “Razmjerno visoke cijene nastaju zbog toga što neke zemlje testiraju doniranu krv na više uzročnika potencijalne zaraze za primatelje, a u Irskoj je cijena krvi izuzetno visoka od pojave kravljeg ludila, pa je i testiranje vrlo rigorozno”, pojašnjava Jukić.

Lani prikupljeno manje krvi nego 2005.

U 2006. godini prikupljeno je 155.359 doza pune krvi što je za jedan posto manje od 2005. godine. Od ljudi koji su pristupili davanju krvi prosječno ih je odbijeno 10,55 posto, što je četiri posto manje odbijenih nego u 2005.godine. Razlike u broju odbijenih davatelja su značajne, što ukazuje na neujednačenost u pojedim centrima u kriterijima za odabir davatelja, stoji u najnovijem broju Transfuziološkog vjesnika. Među novim davateljima potvrđeno je pozitivno 0,197 posto zaraženih hepatitisom B, hepatitisom C 0,098 posto, sifilisom 0,0532 davatelja te nijedan zaražen HIV-om. Zanimljivo je da se zbog opreza odbacuje krv svih onih davatelja koji po davanju krvi zovu Zavod da provjere jesu li pozitivni na neki od biljega krvlju prenosivih zaraznih bolesti. U slučaju otkrivanja zaraze, naime, Zavod obavještava davatelja.